Design by: Slim Shady

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Prije točno 12 godina djevojčica i dječak od godinu dana međusobno povezani nedokučivom i rijetkom čarolijom su preživjeli Voldemortov napad. Točnije, samo je dječak preživio i ostao mu je ožiljak u obliku munje na čelu kao uspomena. No, istog tog dana kada je dječak dobio taj ožiljak i djevojčica je zadobila ranu na desnoj ruci u obliku oblaka s munjom. ZA dječakov slučaj znaju svi, a za djevojčicu samo njezina majka i Dumbledore. Oni su Harry Potter i Chaterine Grifindor.


Linkovi



Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
OVO JE ZA SVE KOJI MISLE DA ME DOBRO POZNAJU


anna gryffindor
amanda harrison
elbereth
leda
lizzy
Jill
schoolofhogwarts-first year of hogwarts schoolSVI NAJVEĆI FANOVI HARRYJA POTTERA ILI ONI KOJI SE NJIMA SMATRAJU NEKA POSJETE OVU STRANICU!!!



Ime:Chaterine Grifindor,
Godine:13 godina, uskoro 14
Dom: Gryffindor
Godina: 4.
Sposobnosti:ništa posebno, patronus mi je mačka.
Prijatelji: Harry, Hermiona, Ron, Leda, Amanda...
Kućni ljubimci: sova Owie i mačka Blackie sa mačićem Tigrićem.
naj učitelji: svi osim Snapea.
Volim: svog mačka, dečke, magiju...
Mrzim: Slitače, Peevesa, Malfoya,metloboj i Valdemorta,
Dodatak: Ja i Harry smo u rodu, imam ožiljak u obliku oblaka s munjom, imam dosta problema s dečkima i totalna sam štreberica.



Image Hosted by ImageShack.us
Leda Steilles...
moja najbolja frendica u Gryffindoru.Ima 15. godina... smedu kosu i cokloadno smede oci,
jako voli zivotinje, osobito mace, i može se pretvoriti u jednu...animagus je...
druzeljubiva i voli sklapati prijateljstva...
došla je u Hogwarts i upala u dom Gryffindora, 5. godina.
ima vizije budućnosti, no ta moć joj nije još dobro razvijena. Ima dečka, Lucasa, kojeg obožava...
Mama joj je bezjakinja, pravi otac joj je bio auror- ubili su ga smrtonoše.
Image Hosted by ImageShack.us
Anna Gryffindor
Ima 17 godina i na 7. je godini u Hogwartsu.Gryffindorka jer je nešto u rodu s Godricom Gryffindorom.Ima sovu Fly i mačka Garfielda.Dobra je s Peevesom,a ne voli Filcha,gospu Norris,Voldemorta,Snapea,Napitke,Povijest magije,Malfoya,Slitače...smrtonoše...Igra metloboj na mjestu lovice.Najfrendovi su joj harry,Ron,Peeves i blizanci,a najfrendice Violet,Leda i ja.



O njemu naravno sve znate. On je i razlog zbog kojeg su nastali mnogi hpff blogovi.
On i ja smo nekako povezani zbog smrti naših roditelja. Ja imam ožiljak na ruci, a on na čelu. Ja imam ožiljak u obliku oblaka, a on u obliku munje.


Ron Weasley
Također znate sve o njemu. Zaljubljen u Hermionu i ostale vrlo poznate stvari.


Hermiona Granger
Isto znate sve o njoj. Sveznalica je i vrlo dobra prijateljica.



Image Hosted by ImageShack.us

Sve i svašta:

POVIJEST HOGWARTSA:
Prije 1 000 godina,četvero čarobnjaka podiglo je dvorac imenom Hogwarts.Četvorku su sačinjavali Godric Griffindor,Helga Hufflepuf,Rowena Rawenclav i Salazar Slytherin.Dvorac su pretvorili u školu za mlade čarobnjake i vještice.Griffindor je poučavao hrabre i vrle,Hufflepufka dobre i drage,Rawenclavka mudre i pametne,a Slytherin zle i čistokrvne.Na kraju,Slytherin je htio da čarobnjaci budu samo čistokrvni čarobnjaci i vještice,tj.da im je cijela obitelj magična.Kad su to drugi odbili,Slytherin je otišao iz škole.Par godina poslije,trojka se posvađala i nestao im je svaki trag,ali školu su ponovno otvorili pošteni ljudi koji su nastavili sa radom.Škola je dobila četiri doma:Hufflepuf,Griffindor,Slytherin i Rawenlav.

© Chaterine Grifindor in Hogwarts





I'll found a way...

Snijeg mi je padao po ispruženoj ruci. Tako mekan i nježan topio se pod toplinom moje ruke. Hermi i ja smo, točno 10 h prije bala, kupovale posljednje stvari. Ja sam morala kupiti haljinu, jer mi mama nije stigla poslati neku iz svoje kolekcije. Uh, kako sam ljuta na nju! Znala je da imamo Božićni bal, a nije mi ništa poslala! Dobro, ima nečeg dobrog u ovome, bar si mogu izabrati nešto što mi se sviđa, ako mi ona pošalje nešto što mi se ne sviđa, pomislim uzdišući s olakšanjem. ''Dobro, Chate, jesi li spremna za shopping ludilo?'' reče Hermi sva u žaru. ''Ok, valjda.''kažem mlako. ''Prvo ti idemokupiti haljinu, pa onda cipele, nakit i sve ostalo.''reče nabrajajući i zvučeći kao moja mama. Počela je trčati ulicama Hogsmeadea. Trčala sam za njom, sve dok nisam ugledala nju. Posve savršenu haljinu za ovako savršenu večer sa savršenim pratiocem. Uh, naprosto savršeno! Utrčala sam unutra i zamolila prodavačicu, mogu li je isprobati. Isprobala sam ju, kad je Hermi uletjela i ugledala me kako poziram ispred velikog ogledala. ''C..Ch...Chate! Ta haljina! Predivno ti stoji''reče, jedva dolazeći do daha. ''Misliš?''upitam, još malo pozirajući. ''Znam! Moraš ju odjenuti večeras!''vikne Hermi. Uzela sam haljinu i platila. Začudo, nije bila skupa. Kad sam izašla, Hermi je počela brbljati. ''Nick će pasti u nesvijet kad te nesvijest kada te vidi!'' ''Nadam se.''kažem nervozno.

xxx

''Čekaj da ti popravim frizuru, Chate!''vikne Amanda. ''Stoji mirno, sve ćeš upropastiti.''vikala je na sav glas, nanoseći mi još malo laka na kosu da se ne raspadne. ''Ok, ok nemoj biti takva. Stavi samo malo.''kažem. I tako sam sjedila ispred Amandine komode, popravljajući mi frizuru koju je maloprije napravila. Još oko 2 h do Božićnog bala. Cijelom školom se pročulo da idem s Nickom, pa su me neke klinke pokušale gađati jajima. Srećom je Hermi bila sa mnom, pa ih je otjerala nekom čarolijom. Hvala Bogu na čarobnim štapićima, pomislim dok mi je Amanda nanosila tamnocrveni ruž na usne. ''I evo ga!''reče napokon. Pogledala sam se iz svih kutova. Amanda mi je napravila odličnu frizuru.

''Dobro, hoćeš mi sada pokazati haljinu?''upita.(Oh, da zaboravila sam napomenuti da mi je Amanda h samo radila frizuru, dok sam bila u svojim starim dronjcima, a prije toga me preklinjala da joj pokažem haljinu. No, prije toga mi je morala napraviti frizuru.) ''Ok, evo je ovdje.''kažem i odem prema velikoj kutiji na mom krevetu. Otvorila sam ju i izvukla haljinu.

''I, što misliš?''upitam. Amanda zine. ''Predivna je, posudiš? Vratim ti poslije bala.''Am namigne vragolasto. ''Ha ha, ne može.''kažem, ''daj mi sekundicu da je obučem.''kažem i nestanem u kupaonici. Iz spavaonice su dopirali zvuci otvaranja ormara i šuškanja vrećice. Pretpostavljala sam da je Am izvadila moje cipele i ostalo. Zakopčala sam haljinu i ušla u spavaonicu. Am je po mom krevetu razvukla sve moje stvari. ''Am, što tražiš?''upitala sam, vidjevši da uspuhano pretražuje kutije i ladice. ''Hm, Chate tražim tvoju narukvicu koju sam nakratko posudila. I sad...Aaa, evo je!''vikne i izvuče ju iz moje cipele.

''Dobro da si ju našla, inače bi moglo biti gadno!''kažem i nasmijem se. Am digne moje cipele u zrak. ''Obuci ih, jer imaš još točno sat vremena, a znaš da moraš doći pola sata ranije.''reče. ''Zašto mi nisi prije rekla?'' viknem. ''Imam još pola sata za sve, daj mi te cipele.''viknem i otmem joj cipele.

''Evo još nakita!''vikne Am, noseći mi naušnice, i svakakve stvari još.



''Ok i zadnji detalj, torba, točnije torbica.''kažem posežući za malom srebrnom džunglom.

''Još imam 40 minuta!'' Hvala Am, na pomoći oko svega, žao mi je samo što ti ne ideš.''kažem i zagrlim ju. ''Nema problema, ionako nemam s kim ići, a i vlak mi dolazi tek za pola sata za London.''reče, nasmijavši se i polako počne pakirati kofere. ''Pa vidimo se onda.''kažem i izjurim. Začudo nikog nije bilo na hodniku. Hodala sam polako do McGonagalličinog kabineta. Već su svi sudionici Turnira bili tamo. ''Dobro, sada smo svi, pa da počnemo. Plesat ćete valcer. Sada vam moram reći da ćemo nastupiti prvi, da pokažemo ostalim učenicima kako i 'stari' plesovi mogu biti.''reče McGonagallica, ''Dobro, ako smo sve razjasnili, možete ići u Veliku dvoranu. Idite.'' Harry me primio za ruku. ''Izgledate zanosno gđice Grifindor.'' ''I vi također gospodine Potter.'' Nasmijemo se i odemo prema Velikoj dvorani.

Xxx

Harry i ja smo bili pred vratima Velike dvorane. ''Ok, sad ili nikad.''kažem u sebi i gurnem vrata. Velika dvorana je bila predivna. Nikog nije bilo unutra, pa sam mogla neometano razgledati. Na stropu koji je Dumbledore napravio da izgleda kao noćno nebo, sada je bilo na tisuće pahuljica i svijeća oko njega. Zidovi su bili plavi sa nijansama bijele boje, a stolovi su bili bijeli.Tamo gdje je bio Profesorski stol, sada je bila golema pozornica s mikrofonima, pojačalima, bubnjevima i gitarama. Sve je bilo odlično. ''Hej, mislim da čujem kako ljudi dolaze!''reče Cedric, a ostali krenu za da dočekaju svoje pratilje. Sjetila sam se da sam zaboravila mali poklon koji sam kupila za Nicka. ''Odmah se vraćam!''rekla sam Harryju, ali on je bio prezaokupljen razgovorom s Parvati Patil. I tako sam trčala hodnikom do svoje spavaonice. Ugledala sam uredno omotanu kutiju s porukom ispred vrata. 'Chate, ne daj Nicku da čeka. Puno pozdrava od Am!' Dobra stara Am, za sve se pobrine, pomislim i šćepam kutiju. Hodala sam. Moja haljina se vukla po podu, a moje kovrče su poskakival pod mojim brzim koracima, Tren prije nego sam zakoračila na stube koje su me vodile do ulaza u veliku dvoranu, provjerila sam sadržaj kutije. Sve je bilo unutra. Dignuvši pogled, ugledala sam Nicka u njegovu crnom smokingu kako nervozno gleda naokolo. Njegove kovrče su neprestano lelujale uvijek kada bi on pomaknuo glavu. ''Nick?''rekla sam tiho, ali dovoljno da me čuje. Okrenuo se prema meni. Nasmiješio se i popravio sako.

Nježno sam klizila stepenicama prema njemu. Rukom sam lagano doticala rukohvat stepenica. Pogledi su nam se sreli. Nasmiješila sam se. Da bar ovo traje vječno, pomislim sva zanesena. No, posljednja stepenica me prene iz razmišljanja. Stajala sam pred njim. On je primio moju ruku i dotaknuo svojim usnama, onako kavalirski. ''Madam, danas predivno izgledate.''reče Nick i nasmiješi se. Ja nervozno pogledam u pod(baš damski) i kažem tiho:''Hvala.'' Primio me za ruku i odveo u dvoranu. Pola ljudi iz škole već je bila tu i čekala kad će doći Dumbledore. ''Chate, što ti je ovo?''upita Nick i pokaže na kutijicu u mojoj ruci. ''Ah, to je...''prekine me vriska ljudi oko mene, jer je upravo tada došao Dumbledore na pozornicu. ''Dragi učenici! Dobrodošli na Božićni bal ovog Tromagijskog turnira. Ili bolje rečeno Petomagijskog, jer imamo 5 natjecatelja. No, da ne duljim, čast mi je najaviti da će vas ove večeri zabavljati grupa Connect 3! Pa, zabavite se!''završi svoj govor Dumbledore. ''Ali prije toga, vaša profesorica McGonagall i naši natjecatelji su priredili nešto posebno za vas.''nadoda. Nas petoro sa svojim partnerima smo se stali u sredinu dvorane, u krug. McGonagallica je pustila neku laganu, klasiučnu, prastaru pjesmu od Mozarta. Mi smo se vrtili u krug i plesali valcer. Nakon nekoliko minuta dosade, Malfoy se izdvojio iz gomile i viknuo:''Dosta ovoga, 'ajmo se sad stvarno zabaviti!''ugasio je McGonagalličin gramofon i pokazao nekom tipu iza zastora da počne svirati. ''Sorry, moram ići, ali nemoj mi nestati, jer moram ti nešto pokazati.''reče Nick i ode na pozornicu. Ja sam sjela pored Rona i Harryja. ''I, kako vam ide dečki?''upitam, a oni me mrko pogledaju. ''Chate, molim te, Padma me gazi po nogama, onda ode s nekim tipom. Najgora večer u mom životu.''reče mrko Ron. ''E, to se ne bi dogodilo da si pozvao Hermionu.''kažem, a Ron me mlako pogleda bez riječi. ''Kako smo danas Hogwarts? Ja i moja ekipa ćemo vas zabavljat nekoliko sati, ali dovoljno da vam ne bude dosadno!''reče Joe, član Connecta 3. Dečki su počeli svirati S.O.S., a neke cure su počele vrištati. Među njima i ja. Svi su počeli plesati(pogađate) i ja s njima. Progurala sam se u prve redovei vrištala s ostalim curama. Poslije toga, nastavili su svirati brže ritmove. Nakon nekoliko odsviranih pjesama, Nick je zauzeo mjesto na sredini pozornice. ''Ljudi, vrijeme je za nešto lagano. Ovu pjesmu sam nedavno napisao i posvećujem ju svojoj pratilji, Chaterine Grifindor.'' Reče. Čim sam čula svoje ime kako izgovara, jedan od najpoželjnijih tinejđera u svijetu, htjela sam pasti u nesvijest. Srećom me Harry uhvatio na vrijeme. ''Hvala rođo!''rekla sam mu na uho. ''Recite mi što mislite.''reče Nick i počne svirati:


MusicPlaylist


Počela sam plakati, Dobro da mi je Am stavila maskaru sa zaštitom od suza, tako da mi se nije razmazala. Kada je prestao pjevati, potrčao je do mene, zagrlio me i obrisao suzu koja je tekla niz moj obraz. Nasmiješila sam se, a on me pgledao duboko u oči. Iako su nas ljudi gledali i napravili krug oko nas, osjećala sam se kao da smo sami. Joe je počeo dalje svirati, a ostali su počeli plesati. Mi smo stajali nekoliko trenutaka, a onda me povukao za sobom i odveo u Hogwartski vrt. Miris ruža prekrio je zrak. Začudo, nigdje nije bilo sniijega i još su ruže rasle usred zime. Očito je Dumbledore imao svoje prste u ovome, pomislim. Tamo je bila i fontana sa malom klupicom ispred nje. Sjeli smo. ''Ah, zamalo sam zaboravio. Izvoli.''reče Nick, posežući za strašnjim džepom i vadeći malu kutijicu. Uzela sam ju. ''Za mene?''kažem otvarajući polako. Ispred mene zabljesne ogrlica sa malim ugrađenim dijamantima koji su ispisivali Chate. ''Ahhhh, Nick predivna je! Hvala ti.''kažem, poljubivši ga u obraz. ''Okreni na drugu stranu.''kaže, pokazujući mi na mali natpis s druge strane ogrlice. 'I'll be always near you. Nick'. Samo sam gledala izbezumljeno. ''Nick, prvo pjesma, sad ovo. Što to sve znači?''upitam. ''Znaš, Chate. Onaj dan kada sam te spasio, ugledao sam tvoje oči i nešto me nagnalo da ti pomognem. Cijelo vrijeme sam mislio na tebe i pokušavao doznati tko si ti. Kada sam vidio da ideš u istu školu kao i ja, htio sam poletjeti. Još sam više poludio kada sam čuo da idemo u isti dom. Htio sam biti s tobom nasamo što je više moguće, ali od onih silnih obožavateljica koje su me pratile, nisam mogao. Toliko si me inspirirala za pisanje pjesama da se izdavačka kuća oduševila. Odkad sam te upoznao, svidjela si mi se. Vidio sam da si ti sve što sam oduvijek tražio u djevojci. A...''prekinem ga, stavivši mu prst na usne.''Šššš, ne govori više.'' Stavila sam ruke oko njegova vrata i približila svoje lice njegovu. ''Sviđa mi se kamo ovo vodi.''reče tiho. Stavio je svoje ruke oko moga struka i približio se dovoljno da ej svojim usnama lagano doticao moje. Poljubio me. Trnci su mi prošli cijelim tijelom, a leptirići u trbuhu nisu prestajali. Rukom sam prošla kroz njegovu smeđu, kovrčavu kosu. On me sve više približavao sebi, kao da me više ne želi pustiti. Svojim poljupcima je prešao na moj vrat. Trnci su mi nakratko prestali, a leptirići su nastavili bubnjati u mom trbuhu. Srce mi je jače zakucalo. Osjećala sam kao da će mi iskočiti. U međuvremenu, Nick je krenuo prema mom ramenu i polako odlazio do mog dlana. Nekoliko puta je poljubio moj dlan, a zatim me pogledao onim svojim pogledom. Nasmiješila sma se i pogledala u stranu. ''Predivna si. Mjesečina te očito voli, jer te obasjava na najljepši mogući način.''reče tiho i dotakne moje obraz. Još sam se jače nasmiješila. Ogrlica se sjajila pored mene. ''Oh, čekaj da ti ju stavim.''reče Nick, uzimajući ogrlicu. Podignula sam kosu. Njegovi meki prsti klizili su mojim ramenima i vratom. Skinuo mi je ogrlicu koju sam nosila. Opet sam osjetila njegove prste. Zažmirila sam. Osjećaj ugode me preplavio. Nickovo ''Da vidim.'' me prene. Okrenula sam se prema njemu. ''Poslije ovoga, stvarno sam sigurna da ti se sviđam. A i ti meni.''kažem tiho. Približila sam mu se i poljubila ga. Trnci su me opet preplavili, a srce ponovno tuklo kao ludo. Nick odjednom ustane. ''Hoćeš li prošetati sa mnom?''upitao je, ispruživši svoju ruku ispred mene. ''Naravno.''kažem i ustanem. Šetali smo posvuda, on je pričao o sebi, bendu, turneji, sve što planira napraviti ove godine, zapravo saznala sam ono i što časopisi nisu znali o njemu. ''A ti, koja je tvoja priča?''upitao je nakon nekog vremena. Digla sam pogled prema njemu i pogledala se zagonetno pa se raspričala. Zaobišla sam dio o tati. Rekla sam da je poginuo u tragičnoj nesreći u planini. Nick nije znao ništa o Voldemortu i smrtnošama, pa ga nisam htjela zabrinjavati i uništiti večer. ''Naša pjevačica se razboljela, a htjeli smo odsvirati 'This is me', pošto si rekla da si pohađala zbor, mislio sam da bi možda htjela pjevati sa mnom?''rekao je nervozno. Osmjehnula sam se. ''Pa, ne znam jesam li toliko dobra, ali mogu pokušati, ipak mi je to najdraža pjesma.''kažem. Nick me zavrti u zraku od sreće i počne brbljati bezveze. Malo poslije me zaustavio ispred sebe i zašutio. Približio me k sebi i poljubio. Kao u nekom starom filmu, Nick me držao u zraku i ljubio. Odjednom me spusti i držeći za ruku odvede natrag u Veliku dvoranu. Probili smo se kroz gužvu i došli do pozornice. ''Pozdrav ljudi! Imamo malo iznenađenje za vas, ali prije toga mala pauza. Popijte nešto i vidimo se za minutu!''reče Nick kada je došao na pozornicu. Bendu je dao znak da idu otraga. Svi su ostavili instrumente i pošli za njim, dok me on vukao za sobom. ''Nick, što je ovo? Prvo odeš, nema te 3 sata, a sad ovo. I tko je ona?''reče Kevin, gitarist. ''Prvo imao samdruge planove, a dečki ovo je Chate. Ona će pjevati 'This is me' umjesto Demi. Dobra je pjevačica, ima iskustva s publikom, nema problema.''reče u jednom dahu. ''Ok, a sada natrag na pozornicu, Dumby je rekao da sviramo do 23:30. Imamo vremena za još jednu pjesmu.''reče Joe. Svi su krenuli prema pozornici. Joe mi je dao svoj mikrofon, a Nick stao do mene. ''Dakle ljudi, gđica Chaterine Grifindor će otpjevati s nama 'This is me'!''vikne Nick u mikrofon, a svi počnu vrištati. ''I tri četiri...''reče Kevin. Počeli su svirati a meni su riječi navirale u pamćenje.
*ljudi nema pjesme, šteka mi program za stavljanje pjesama, morat ćete si zamisliti, ali evo stihova.* This Is Me Lyrics
Ljudi su vrištali kada smo završili. Ispostavilo se da ipak dobro pjevam. Dumbledore je pokazao znak rukom da je gotovo. ''Dobro, evo to je bilo sve za večeras. Nažalost, mi moramo ići. Pa, doviđenja ljudi!''rekao je Joe i svi smo otišli u backstage. Nick me zagrlio. ''Nisam znao da si tako dobra, rasturala si Chate!''reče zadihano. ''Hvala, i ti si bio dobar. No, ti to očito već znaš. Bilo mi je super večeras s tobom.''kažem, gledajući ga nervozno. ''Hvala. No, na početku si mi nešto htjela reći, što je bilo u onoj kutijici?''upita. ''A, to sam nešto kupila za...'' ''Hej, Nicko. Super show!''pozdravili su ga Joe i Kevin. Pogledala sam u pod. ''Hvala!''reče i okrene se prema meni. ''Da?''reče. ''Najbolje bi bilo da me otpratiš do spavaonice.''kažem, krećući polako prema izlazu. ''Hej, čekaj. Zaboravila si torbicu.''reče Nick, nespretno mi ju dodavajući. Sve se rasulo po podu. Plava kutijica je odskočila do Nicka. ''Smijem otvoriti?''reče. Kimnem. Odmotao je bijelu vrpcu i izvadio dvije narukvice. Pogledala sam u stranu. ''Chate, hvala ti.''reče, nasmiješivši se. ''Sviđa ti se?''upitam, oprezno mu prilazeći. ''Da, magnetizirano srce, sa tvojom i mojom slikom, i još prepolovljeno na pola. Tako da kad se vidimo, da ne pričam. Super je.''reče i približi mi se. ''Chate, ovo je bila predivna večer, zašto da ju završimo na ovakav način? Želim biti još malo s tobom.''reče tiho. Nasmiješim se. ''I tvojim neodoljivim osmjehom.''reče mi na uho. Pogledala sam u strop. Jedna od pahuljica pala mi je ravno pred lice. I čudno, bila je u obliku srca. Nasmiješila sam se. Opet Dumbledore. Hvala, pomislim. Nick me zagrlio i tako zagrljeni smo odšetali praznom Velikom dvoranom.

xxx

''I, evo me.''kažem, pokazujući na vrata svoje spavaonice. Okrenula sam se prema njemu. ''Hvala.''kažem tiho i poljubim ga u obraz. ''Na čemu? Za sve si zaslužna ti.''šapne mi na uho. ''Ne, nego ti. Hvala na pjesmi, ogrlici, na ovoj predivnoj večeri što smo proveli zajedno i to što postojiš. Hvala.''kažem i poljubim ga u obraz. Nasmiješio se. ''I drugi put.''reče, pocrvenjevši. Odmaknula sam se od njega i krenula prema vratima, kad sam osjetila da mi još nije pustio ruku. Htjela sam se okrenuti, ali on me sustigao i povukao prema sebi. Snažno me zagrlio, da mu ne umaknem. Pogledom je prelazio preko mog lica i zaustavio se na mojim očima. Nasmiješio se i ponovno me pogledao onim svojim pogledom. Približavao je svoje lice mojem. Sustigla sam ga, svojim rukama približivši njegovo lice mojem. Rukom sam mu mrsila kosu, no njemu očito nije smetalo dok me ljubio. Ovaj put drugačije, nekako strastvenije. Sviđala mi se promjena. Samo sam se prepustila. Njegove kovrče doticale su mi čelo, pa sam rukom prelazila po njegovoj kosi. On me još strastvenije ljubio. Osjećala sam se kao u raju. Netko je zagrebao po vratima. Prenuo me, a Nick se odmaknuo od mene. Još uvijek je držao moju ruku i napol me grlio, ali se odmaknuo. ''Chate, moram ići. Vidimo se sutra u društvenoj?''reče na brzinu, plašljivo. Stvarno je seksi kad se boji, pomislim. Poljubio me u obraz i otišao. Dok je nestajao u sjenama, gledala sam za njim. Kada ga više nisma vidjela, zavrtila sam se u krug. On je nevjerojatan!, pomislim naslonivši se na vrata spavaonice. Odjednom netko otvori vrata i ja tresnem na pod. Odjednom se Tigrić pojavi ispred mene. ''Što imate reći u svoju obranu, zato što ste vani ovako kasno, mlada damo?''upita Tigrić, nervozno mašući repom. ''On je nevjerojatan!''kažem s osmjehom na licu.


p.s.-ovo je bilo malo dugačko, ispisala sam 5 stranica u wordu! Možete si zamisliti kako je fenomenalan osjećaj bilo pisati ovo! Još mi je jedan post ostao do kraja. Uživajte u ovom dok možete, ja znam da jesam.

Pozdrav!


19.07.2008. u 20:00

|Magic is around (0) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Everytime I think I' closer to the heart



''Impervius!''viknula sam, preznojavajući se. Voda iz mog štapića poletjela je prema zmajevom užarenom grlu, polako ga hladeći. Skrenula sam pogled na gnijezdo i jaje u njemu. Sjajilo je pod zrakama Sunce koje je izvirivalo iza crnih oblaka na nebu. ''Accio!''viknula sam još jednom, a jaje je polatjelo prema meni. Publika je izgubila dah. Jaje je bilo u mojim rukama. Nakon tolike borbe, napokon je moje. Iza mene zmaj se spremao zadati konačni udarac, ali ga je Dumbledore na vrijeme zaustavio. Hermiona, Ron i Nick su pljeskali, a zatim i ostali za njima. Usne su mi se rastegnule u osmijeh. Među tolikim ljudima, ja sam gledala samo Nicka. Njegova kovrčava kosa se ljuljala na naletima vjetra. Njegove smeđe oči su bile uprte u mene. Iz njih sam iščitavala neku toplinu. Pogledi su nam se sreli. Smiješio se. Srce mi je zatreperilo. Odjednom neki mali tip me počne odvlačiti u prostoriju u kojoj sam malo prije razgovarala sa Harryjem o borbi. Trenutak prije nego sam nestala u tami tunela u koji me odvllačio, pogledala sam prema Nicku, a oko njega su se već skupile klinke, mahnito vrištajući.

Xxx

Stajala sam u kutu Gryffindorske društvene, pijući pivoslac. Gryffindorci su napravili tulum za mene i Harryja. Lijepo od njih, pomislim. Ugledala sam Nicka u drugom kutu kako dijeli autograme, stalno je pogledavao prema meni, kao da mi nešto želi reći. Kada je podijelio zadnji autogram, koračao je polako prema meni. Pitam se što će sad biti?, pomislim i nasmiješim se kada je došao do mene. ''I? Kako se sad osječaš? Mislim kada si pobijedila onog zmaja.''pitao je. ''Kao da mi je netko bacio jedan od tri kamena s leđa.''rekla sam. ''Super, mogu li ti nešto pokazati?''pitao je. Postaje zanimljivo, pomislim. ''Ok, što?''upitam. ''Slijedi me.''reče i uhvati me za ruku. Polako smo se išuljali iz društvene i izašli u vrt. Bila sam zbunjena. Nick me odvlačio na klupu gdje smo se prvi put upoznali. Sjeo je, a ja za njim. ''Reci mi što misliš. Pokušavam napraviti neke drugačije pjesme, za moj novi album. Pa, sam mislio pošto si ti jedina s kojom mogu slobodno razgovarati da poslušaš što sam do sad napravio.''reče i uzme akustičnu gitaru koja je stajala pored drveta. Izvadio je trzalicu iz džepa i počeo pjevati:

Everytime I think I'm closer to the heart
Of what it means to know just who I am
I think I've finally found a better place to start
But no one ever seems to understand

I need to try to get to where you are
Could it be, your not that far

You're the voice I hear inside my head, the reason that I'm singing
I need to find you
I gotta find you
You're the missing piece I need, the song inside of me
I need to find you
I gotta find you

Oh yeah
Yeah yeah

You're the voice I hear inside my head, the reason that I'm singing
I need to find you
I gotta find you
You're the missing piece I need, the song inside of me
I need to find you
I gotta find you

Been feeling lost, can't find the words to say
Spending all my time stuck in yesterday
Where you are is where I want to be
Oh next to you... and you next to me
Oh I need to find you... yeah

You're the voice I hear inside my head, the reason that I'm singing
I need to find you
I gotta find you (yeah)
You're the missing piece I need, the song inside of me
I need to find you
I gotta find you

Yeah, yeah... I gotta find you

''Znam da nije nešto i još ju nisam potpuno dovršio i...'' ''Ne, dobra je. Sviđa mi se.''kažem nasmiješivši se. Nick me pogledao duboko u oči, sa nekim vragolastim smješkom na licu. ''Zašto me tako gledaš?''upitam. ''Ne znam. Činiš mi se drukčija od svih ostalih cura.''reče. ''Hm, drukčija.''kažem. Spustila sam pogled, a on mi je podignuo bradu. Njegova kosa me poškakljala po čelu. Ajme, kako obožavam njegove kovrče, pomislim i nasmiješim se. ''Chate, mislio sam da, možda bi...ako nemaš pratilju za ovaj...Božićni bal... da bi mogla ići sa mnom, osim ako ideš s nekim drugim.''rekao je i pogledavao okolo, nervozno se smješkajući. Nasmijala sam se. ''Ne, rado ću poći s tobom.''kažem. Nick se nasmiješi. Opet me pogledao onako duboko u oči. ''Dogovoreno onda. Sutra u osam?''upita, pružajući mi ruku. ''Da.''kažem, rukujući se s njim. Pustila sam mu ruku i otišla na jezero. Vjetar mi je mrsio kosu dok sam gledala valove kako zapljuskuju obalu. Pijesak se zlatio pod sjajem sunca. Sve je bilo baš kako treba biti. Savršeno. Htjela sam poletjeti u zrak od sreće. Imala sam najboljeg pratioca na svijetu kojeg sam mogla poželjeti. No, zašto je odabrao baš mene od svih tih cura u školi koje ga opsjedaju svako malo?, pomislim, mislim da mi se počinje sviđati. Ali čekaj, što bi on radio sa mnom? Ja sam samo vještica koja živi u bezjačkom svijetu sa svojom majkom i mačkom, a on je najpopularniji pop pjevač na svijetu. Čak je i predsjednik SAD-a njegov obožavatelj! No onda mi je sinulo. Do bala je točno 24 sata, pomislim pogledavši na ručni sat, a ja nemam ni haljinu! Sjetila sam se da Hermi ide u Hogsmeade po neke stvari, pa bih mogla skoknuti s njom. Problem riješen, pomislim s olakšanjem. Začula sam korake iza sebe. Okrenuh se i ugledala sam Harryja kako mi prilazi s leđa. ''Spremna za sutra?'' upita kada je došao pored mene. ''Moš' se kladit u to!''kažem sa smješkom na licu.

Image Hosted by ImageShack.us


p.s.-jel netko zna neku drugu stranicu gdje bi mogla stavit pjesme na blog? ovaj radio blog je bez veze i nema ono što ja hoću. odg. u komentarima, ako znate.


27.06.2008. u 13:31

|Magic is around (6) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Kada ti se život odjednom nasmiješi...

Trebalo mi je nekoliko sekundi da prepoznam vlastito ime. Ustala sam i pogledala u Harryja. On je izgledao jednako zbunjeno kao i ja. ''Harry Potter i Chaterine Grifindor u stražnju prostoriju, odmah!''izdere se Dumbledore. Nikad nije bio ovako ljutit. Harry i ja smo poslušno otrčali prema stražnjoj prostoriji. Kada smo otvorili vrata i ušli unutra. Fleur je digla pogled od vatre u malom kaminu. ''Što je ovo? Zašto ste vi ovdje?''upita kada nas je ugledala. Cedric i Krum su ustali s crvenih naslonjača. ''Što se događa?''upita Cedric. ''Neznam.''kažem. Odjednom se vrata iza nas otvore i unutra uđe Dumbledore, McGonagallica, Snape i ravnatelji Durmstranga i Beauxbatonsa. ''Harry, Chaterine jeste li dali nekome starijem da baci vaša imena u plamen?''zagrmi Dumbledore. Približio nam se sa gnjevom u očima. ''Ne...nismo.''reče Harry preplašeno. Još nikad nismo vidjeli Dumbledorea tako ljutitog. ''Pa, sad ništa ne možemo, Peharova se odluka ne može mjenjati. Moraju sudjelovati. Takva su pravila.''reče Karkaroff, ravantelj Durmstranga. Dumbledore se zamisli.''Ne možemo ništa učiniti, morate se natjecati.''reče nam. Harry me primi za ruku. ''Što se događa?''upita me. ''Ne znam, ali mora biti neko objašnjenje za ovo.''kažem. Harry pogleda u pod. ''Nadam se da ćemo ga dobiti uskoro.''reče.

Xxx

Sljedećih nekoliko dana trpjela sam svašta. Dok smo Harry i ja hodali hodnikom, ljudi su nas gurali u stranu, netko je čak pljunuo Harryju u naočale. Jučer su Hufflepuffi napravili bedževe s natpisom:Cedric caruje, Potter i Grifindorka smrde. Svi su ih nosili,a Slytherini su ih stavili na svaki mogući dio pelerine. Izgledali su kao božićno drvce. Smijali su nam se svaki puta kada bi prošli pored njih. Ja, Hermi, Harry i Ron smo se kasnije sastali u praznoj društvenoj. ''Ovako više ne može.''reče Hermi, ''za ovo ima neko objašnjenje, vi niste ništa napravili kako bi došli na to, zar ne?''zvučala je neuvjerljivo. Vidjelo se da i ona sumnja da smo nešto napravili kako bi zavarali Pehar. ''Ja ne želim biti na Tromagijskom turniru! Dovoljno mi je što sam i onako prenatrpana poslom. Tko će Nicka naučiti svemu što smo radili?''kažem histerično. Hermi slegne ramenima. ''Ne znam, ali mogla bi Amanda preuzeti dio posla. Uh, zamalo sam zaboravila. McGonagallica je rekla da danas popodne imate sastanak sa nekim novinarom iz Dnevnog proroka. Mislim da se zove Rita Skeeter.''reče. Duboko uzdahnem. ''Harry! Šta ne ćeš ništa reći? Kako da se izvučemo iz ovoga?''povičem. Harry se zamisli. ''Čula si Dumbledorea. Nikako. Moramo sudjelovati. Ron, zašto si tako tih?''upita ga Harry. Ron digne ljutit pogled prema njemu. ''Mene zanima kako si to učinio? Kako si upao u turnir? A sad si povukao i Chate sa sobom.''reče Ron. ''Ma, daj Ron šta ti je? Mi smo tek četvrta godina, što bi mi znali o zbunjivanju?''reče Hermi. ''Presveti Harry, uvijek u centru pažnje! E, pa meni je dosta toga!''poviče i otrči prema muškim spavaonicama. ''Što je njemu?''upitam. Harry uzdahne. ''Ne znam, sve je počelo od kad nas je Pehar izabrao. Stalno se svađamo. Ne znam što mu se događa u glavi. Totalno sam zbunjen u zadnje vrijeme.''reče. Hermi pogleda na sat. ''Bolje se požurite, morate biti u McGonagalličinom kabinetu za 20 minuta!''reče. Ustali smo i otišli kroz prolaz do McGonagalličinog kabineta. Svi su bili tamo. Cedric, Krum i Fleur. Cedric nam priđe. ''Gledajte, rekao sam im da ne nose te bedževe, ali...''reče. ''Ma, nema veze. Ionako ne želimo biti na turniru, sigurno postoji neko objašnjenje za ovo.''kažem i nasmiješim se. Cedric uzvrati osmjehom. Odnekud se stvorila neka vještica u kričavo zelenoj haljini i čudnom šeširu. ''Odlično! Svi smo ovdje. Mladi Harry i gospođice Grifindor! S vama želim posebno razgovarati. Dakle, jedan po jedan. Harry, hajde prvi.''reče piskutavim glasom i pokaže prvo na Harryja, pa na spremište za metle. Harry pođe za njom. Nekoliko sekundi sam samo razgledavala okolo, pa sjela na prazan trosjed. Tamo mi se pridruži Fleur. ''Bok, ja sham Fleuhr Delacouhr.''reče i pruži mi ruku. ''Chaterine Grifindor''kažem, ''znam što misliš. Da smo Harry i ja nešto napravili da uđemo na turnir. Ako ćemo iskreno, imam i previše obaveza da sad sudjelujem u nekom glupom natjecanju.''kažem. Fleur me pogleda lažnim iznenađenim pogledom. ''Glupo natjecanje? To je thradicija! I ja ne misliti da vi neshhto učinili. Vi ste phremladi za neke tako ozbiljne stvahri.''reče i ustane. Zatim dođe Krum. ''Bok, mlada dama. Ja Viktor Krum.''reče. Bila sam zbunjena. Mislila sam da oni znaju hrvatski. ''Ahm... Chaterine Grifindor.''kažem. Krum je ustao, a njegovo mjesto je zauzeo Cedric. ''Pa, što je ovo? Zašto svi ne sjednete ovdje, nego se tako izmjenjujete?''kažem, a on se nasmiješi. Podsjeća me na Nicka, on ima takav iskren osmjeh, pomislim. ''Ne, oni su samo čudni zbog toga što imaju višak konkurencije. Nego, znaš li da tjedan dana prije Božićnog bala imamo prvi zadatak?''upita. Brzo sam izračunala u glavi. ''Čekaj, danas je 16. prosinca, Bal je 25., to znači da za dva dana zadatak!''kažem, a on kimne. ''Zna li tko ovdje što je zadatak?''upitam. ''Sumnjam, ni ja ne znam što je, mislio sam da ti znaš.''reče. Uhvatila sam se za glavu. ''Od toliko briga nisam se sjetila toga!''kažem. On se opet nasmiješi. Mislim da ću se rastopiti, pomislim. Vrata spremišta se otvore i piskutav glas me zovne. Harry prođe pored mene ljutita izraza lica. ''Što je bilo?''upitam, ali mi ne odgovori. Ušla sam u skučenu prostorijicu s dva stolca. Rita me gurne na malen stolac ispred sebe. Poliže pero i kaže:''Ne obaziri se na brzocitajuće pero, samo odgovaraj. Dakle, koliko imaš godina?''upita. Pogledala sam prvo u pero koje je pored mene pisalo kao neki stroj, zatim pogledam Ritu ispred sebe i one njezine čudne zelene oči iza crvenih naočala. ''Um, 14...''kažem. ''Hm, mlada si još, primjetila sam da ste ti i Harry nekako stalno zajedno, zašto?''upita zatim. ''Molim? Mi...Ja... Mi smo rodbina.''kažem. ''Stvarno?''reče Rita. Ja potvrdno kimnem. Stalno sam pogledavala prema 'mehaničkom' peru. Primjetila sam nešto čudno na papiru što je pero napisalo. ''Hej, meni se u očima ne iščitava mladenačka problematika!''kažem. Rita prvo pogleda pero, pa mene. ''Dobro, ovo je dovoljno, može mala slika?''pita i izvadi rusku 'bljeskalicu'. Odmah me postavila ispred objektiva i slikala. Izvukla me van i zvala Kruma. Loše mi se piše, pomislim.

Xxx

''Hajde, samo polako.''reče Hagrid. Hagrid nam je rekao za vrijeme Skrbi da će nam nešto navečer pokazati. Sada Harry i ja hodamo pod plaštem nevidljivosti uz Hagrida kroz Zabranjenu šumu. ''Evo!''reče napokon i stane. Harry skine plašt. Ispred nas su bili zmajevi. Jedan je stalno rigao vatru. ''Evo vašeg prvog zadatka. Ronov brat Charlie ih je donio iz Bugarske.''reče Hagrid. ''Wow!''kažem. ''Iznenađeni? I trebate biti. Ovi macani su opaki.''reče Hagrid i zadivljeno pogleda u jednog od njih. Zatim nas je odveo natrag u dvorac. Harry i ja smo hodali prema društvenoj. ''Hm...Harry?''upitam. ''Da?''reče i digne pogled prema meni. ''Ovaj...idući tjedan je Božićni bal, jesi nekoga pitao...mislim...''pitam. On se nasmiješi. ''Ne, nisam. Zapravo htio bih nekoga pitati, ali me strah. No, pustimo sad to. Ima vremena.''reče. Spustim pogled. ''Da, ima vremena.''kažem. Ušli smo u društvenu. Samo je još Nick bio tamo. Harry ode prema muškim spavaonicama. Krenula sam za njim. ''Chate?''zovne me Nick. Okrenem se. ''Da?''kažem. ''Dođi da ti nešto pokažem.''reče. Prišla sam mu. Nešto je zapisivao u neku bilježnicu. Digne pogled prema meni. ''Hm...sjedni.''reče i pokaže na mjesto do sebe. Sjela sam do njega. ''Napisao sam pjesmu za duet. Za tebe.''reče i pruži mi bilježnicu. Bilježnica je bila crvena sa njegovom slikom na poleđini. Slatko, pomislim. Polako sam čitala riječi:

(first part)
Livin' in my own world
Didn't understand,
That anything could happen
When you take a chance

(second part)
I never believed in,
what I couldn't see
I never opened my heart
To all the possibilities

(Both)
I know that something has changed
Never felt this way
And right here tonight
This could be the

Start of something new
It feels so right to be here with you, oh
And now lookin' in your eyes
I feel in my heart (feel in my heart)
The Start of Something New

(1st part)
Now who'd of ever thought that

(Both)
We'd both be here tonight

(2nd part)
And the world
looks so much brighter
With you by my side, oh

(Both)
I know, that something has changed
Never felt this way,

(second part)
I know it for real

(Both)
This could be the.....
Start of something new
It feels so
right to be here with you
and now im lookin'
in your eyes
i feel in my heart
the start of something new

(first part)
i never knew
that it could happen,
'til it happened to me
(together)
i didn't know it before

(second part)
but now its
easy (together) to see

(chorus)
its the start of something new,
it feels so right
to be here with you
and now im lookin'
in your eyes
i feel in my heart
that its the start of something new
it feels so right
to be here
with you and now
im lookin' in your
eyes i feel in my heart
the start of something new,
the start of something new,
The Start of Something New .


Zatim trenutak tišine. Podigla sam pogled. ''Nick...''počnem. On me s nestrpljenjem gledao u oči. ''Što misliš?''reče. Pogledala sam ga u oči. Pogledi su nam se sreli. ''Pa...lijepa je, sviđa mi se. Hvala ti.''kažem. Još uvijek me gledao u oči. ''Chate...sjećaš li se onoga dana na Svjetskom prvenstvu u metloboju?''upita. Vilica mi je ispala. ''Ja...sjećam se. Tada su došli oni...i sve porušili. Pala sam i onda...''prisjećala sam se polagano. ''Onda te netko spasio od njih.''dovrši. Zinula sam. ''Kako ti znaš za to?''upitam. On se počeo vrpoljiti na trosjedu. ''Ja...bio sam tamo i...''reče. ''Ti si me spasio?''upitam. On potvrdno kimne. ''Zašto?''upitam ga ponovno. ''Ne znam. Vidio sam da si u nevolji i mislio sam da...''primila sam ga za ruku. ''Hvala ti.''kažem i poljubim ga u obraz. Pogledao me s nekim zadovoljstvom u očima. Ništa nismo govorili. Samo sam ustala i krenula prema stubištu. On je sjedio i gledao za mnom. Kada sam se našla pred vratima, okrenula sam se i poželjela mu laku noć. On je samo pratio svaki moj pokret. Potrčala sam prema svojoj spavaonici. Zatvorila sam vrata. Skočila sam na krevet i buljila u golemi baldahin iznad mene. Odjednom se pored mene stvorio Tigrić. Zgrabila sam ga počela ga bacati u zrak. ''Hej! Što ti je? Upomoć!''vikao je. Stavila sam ga pored sebe. ''Što ti je? Nisam ja neka igračka!''reče. Nešto zaškripa iza vrata. Amanda uđe unutra. Cijelo vrijeme se smiješila. Skočila je na svoj krevet i čekala da ju pitam što je bilo. Zagrizla sam. ''I? Što je bilo?''upitam ju. Pogledala je u mene. ''Netko me pitao hoću li ići s njim na bal!''reče. ''Tko?''upitam. Ona se zločesto nasmije. ''Boris Krum!''reče. Ja ju upitno pogledam. ''Tko je to?''upitam. Ona se namrgodi. ''Znaš Viktora Kruma? Njegov brat. Znaš da me u zadnje vrijeme nema baš ovdje? Pa, zato što sam stalno s njim!''reče. ''Čekaj, koliko on ima godina?''upitam. ''Oko 15, valjda.''reče. ''Ja sam mislila da ima 9!''kažem. Obje se nasmijemo. Stalno sam razmišljala o Nicku. Pjesma mu je super, pomislim, da me bar pozove da mu budem pratilja na balu.

Xxx

Subota popodne. Ništa za raditi na vidiku, pa sam odlučila se prošetati školom. Nekolicina ljudi je stajala i pričala u grupicama. Vidjela sam Nicka okruženog obožavateljicama kako potpisuje plakate i bilježnice. Mahnula sam mu, ali me nije vidio. Krasno, već me zaboravio, pomislim. Cedric je razgovarao s par prijatelja. Dolazili su meni u susret. ''Hej.''pozdravim ga, on uzvrati. Nasmiješio se. Strašno me podsjećao na Nicka, taj njegov zarazni osmjeh. ''Možemo nasamo razgovarati? Htjela bih ti nešto reći.''kažem, a on mahne rukom da odu. ''Ok, idemo kod fontane?''reče. ''Može.''kažem. Odšetali smo se do male fontane u dvorištu škole. Ispred nje je bila mala klupica. Sjeli smo na nju. Stavila sam knjige na koljena. ''Cedric, znam što je prvi zadatak.''počnem. On me iznenađeno pogleda. ''Što? Mislim otkud znaš?''reče. Spustim pogled. ''Nije važno, samo prvi zadatak su zmajevi. Budi spreman za danas.''kažem. ''Dobro, hvala. Vratit ću ti nekako.''reče i ode. Ostala sam sjediti. Razmišljala sam o tome kako ću se boriti protiv njega. Harry mi je rekao da je već našao način. Metlu. Ali kako ću ja? Ne znam letjeti, ali jedina stvar u kojoj sam najbolja su...Knjige. Uzela sam jednu knjigu koju sam držala na koljenima i počela pretraživati. Našla sam da je zmajeve lako prevariti. Odmah sam znala kako ću riješiti zadatak. Samo upotrijebiš mozak i..., pomislim. No neće biti lako. Nimalo.

Nastavit će se...

p.s.-nadam se da je dobro.


04.04.2008. u 18:49

|Magic is around (15) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Tromagijski turnir ili je ipak više?


Stajala sam pored klupe u vrtu, čekajući Amandu. Trebale smo se naći, ali ona je kao i uvijek kasnila. Nervozno sam motala pramen kose oko prsta. Pa di je ona?, razmišljala sam. Naslonila sam se na neko drvo iza sebe. Bar sam mislila da je to drvo. Odjednom se nešto iza mene pomakne i gurne me. Pala sam na pod. ''Pusti me na miru!''začujem glas iza sebe. Okrenula sam se i vidjela Nicholasa ispred sebe. ''Joj, sorry, nisam...naslonila si se na mene, mislio sam da je netko drugi.''reče i pruži mi ruku da ustanem. ''Hvala.''kažem stidljivo. Inače bih se u društvu ponašala ko zadnji kreten i pričala gluposti. ''Čekaš nekog?''pitao me. ''Frendicu. Znaš Amandu? Cura od jučer? Dala ti je papir za autogram i osramotila me zato što nisam znala tko si.''kažem. Nasmiješio se. ''Još nisam upoznao osobu koja ne zna tko sam. Obično cure kad me vide počnu vrištati i pričati kako im se sviđa moja nova pjesma ili tako nešto.''reče. Zagledala sam se u njegove smeđe oči. Njegov glas mi se učinio poznatim. Kao da sam ga negdje već čula. ''Mislim da nisam upamtio tvoje ime. Ti si...''pokušavao se sjetiti. ''Chaterine, ali nitko me tako ne zove osim profesora.''kažem. Zatim je nastala tišina. ''Pa kako te onda zovu, moraju nekako, zar ne?''reče i nasmiješi se. Došlo mi je da se ošamarim. ''Chate, tako me zovu.''nasmiješim se. On pruži ruku. ''Nick, samo me menadžer i roditelji zovu Nicholas.'' Pogledala sam ga u oči. Pogledi su nam se sreli. Zašutili smo. Nekoliko sekundi smo samo gledali jedno drugome u oči. No tada se pojavila Amanda i ja sam prihvatila njegovu ruku koju je još držao u zraku. Njegov dlan je bio tako mek i topao. ''Hej! Chate, vidim da si se zabavila dok mene nije bilo.''reče i pogleda u Nicka. ''Vidimo se u društvenoj.''reče on i pogleda u mene. ''Dobro.''kažem. Amanda ga je gledala dok je odlazio prema dvorcu, naglo se okrenuo i mahnuo nam, a zatim nestao iz našeg vidika. Amanda me pogledala s nekim čudnim osmjehom na licu. ''Chate! Što je ovo bilo?''pita me histerično. ''Što?''kažem praveći se da ništa ne znam. Amanda me sad stvarno prepala, da sam htjela reći svaku tajnu koju sam imala. Zamahnula je rukom par puta, a onda sjela pored mene. ''Šta je bilo, šta je rekao? Reci sve!''počne opet histerično. ''Nije bilo ništa, samo dok sam tebe ovdje čekala, naslonila sam se na drvo. Ali to drvo je bio on i gurnuo me i ja sam pala. I onda smo razgovarali.''kažem. Amanda me opalila oštrim pogledom. ''I? Što si rekla za mene? Jesi me uopće i spomenula?''reče. Zbunjeno sam pogledavala oko sebe pokušavajući izbjegnuti njezin zastrašujući pogled. ''Pa, pitao me koga čekam i ja sam rekla da čekam tebe, pa sam vidjela da nije baš skužio tko si. Onda sam mu pričala za ono jučer šta si me osramotila i na neki način skoro da nisam ništa rekla o tebi.''kažem i prekrijem glavu rukama, iščekujući da ćeme udariti. Poznavajući Amandu, može svašta biti. Nekoliko trenutaka je samo sjedila i naslonila se na lakat, razmišljajući. Najednom se okrenula prema meni. ''Chate, jesi za malu okladu?''upita. ''O čemu se radi?''pitam. ''Ovako: kladimo se koja prva prohoda s njim.''reče i pruži ruku. ''Čekaj, s kim?''upitam ju zbunjeno. ''S Nickom.''reče i gurne mi ruku pred lice. ''U što?''upitam. Am se tada zamisli. Prihvatila sam okladu, jer bi Am filozofirala i izvodila svašta, a i ponovno me osramotila. Ja nisam izravna i toliko društvena kao ona pa nema šanse da pobijedim. ''Ok, ona koja pobijedi mora zadati neki strašan izazov koji ova mora ispuniti, ma koliko strašan bio.''reče i uhvati moju ruku. ''Dogovoreno.''kažem. Ustale smo i odšetale do društvene. Sad sam gotova, pomislim.

Xxx

Sjedila sam u svojoj spavaonici i razmišljala o Tromagijskom turniru. Čini se zanimljivo, razmišljam, ostalo je još nekoliko dana za prijavu. Mogu se kladiti da će Fred i George pokušati upasti na to. Netko pokuca na vrata i prekine me u razmišljanju. Približim se vratima. Netko grebe s druge strane. ''Tigrić!''viknem i pustim ga unutra. ''Što bih trebao napraviti da se ovdje dobije neko pošteno jelo?''reče ulazeći i skačući na moj pisaći stol. ''Jednom zanovijetalo...''kažem. ''Dobro, dobro. Čujem da smo dobili neku zvijezdu ovdje. Chate, što se događa?''upita me, držeći moj raspored za popodne. Nervozno sam lupkala petom o pod. ''Pa...ništa posebno...uostalom bio si sa mnom i čuo si. Što imam poslije?''pitam. Tigrić polako šapicom prijeđe preko rasporeda. ''Obrana od mračnih sila. Istina, bio sam, ali nije mi jasno kako je došlo do zabune? Sigurno je Errol nešto skrivio. Ta ptica je nevjerojatna!''reče Tigrić, ''i usput imaš točno 10 minuta da dođeš na sat, jer bi inače mogla završiti kao pečena ptica. Čuo sam da vam je novi profesor Moody.''reče Tigrić zamišljeno. Brzo sam pokupila knjige i otrčala van. Čula sam ponešto o Moddyju, da je bio najbolji auror i da je on sam zatvorio pola Azkabana. Prošla sma pored vrata Velike dvorane. ''Možda bih mogla...?''zapitam se provirivajući kroz malko odškrinute vratnice. Kasnije, prekorim samu sebe. Stigla sam pred vrata učionice. Provirim unutra. Svi su bili na svojim mjestima, još poneki su pričali. Od profesora ni p. Odlično, pomislim. Ušuljam se unutra. ''Hej!''vidjela sam Am. Mahne mi. Kada sam sjela pored nje, opali me pitanjem:''Jesi šta uspjela s njim?''namigne mi. Iznenađeno sam ju pogledala. Prošlo je oko 3 dana otkako smo se okladile oko Nicka. Nisam ga vidjela otada. Valjda ga Dumbledore negdje skriva dok se ne odabere 'učitelj'. Moody je ušao. ''Pozdrav nevaljalci. Ja sam profesor Alastor Moody, vaš novi profesor Obrane od mračnih sila. Ponajbolji bivši auror Ministarstva magije, da vas naučim nešto korisno.''reče dubokim hrapavim glasom. ''Dokle ste došli?''upita. ''Nismo još ni obradili zadnjih pet lekcija prošle godine.''reče netko otraga. Moody se zamisli. ''No, pustimo sad to. Danas ću vas naučiti 3 neoprostive kletve. Zna li netko koje su?''upita zapovjednički. Svi su gledali u Hermioninu ruku kako se polako diže u zrak. ''Gđice Granger?''okrene se i uzme kredu. Hermi proguta knedlu u grlu. ''Hm...to su Crucio, kletva mučenja. Onda...Imperio, kletva Imperius.''
''I?''upita Moody. Hermi pogleda u Harryja. ''Avada Kedavra, kletva ubijanja.''zažmiri da ne vidi Harryjev pogled na sebi. ''Dobro, gđice Granger. 20 bodova za Gryffindore. A sada ćete vidjeti i naučiti kako se obraniti od ovih kletvi.''reče Moody i uzme staklenku sa 3 malena pauka. Iz nje izvadi jednog i stavi ga na stol. Prvo ćete vidjeti Imperio. Ovaj pauk će raditi sve što ja želim. Na primjer...''reče, a pauk počne plesati. Zatim počne skakati u vis i plesati step. Moody ga objesi na vješalicu. Zatim uzme drugog pauka i stavi ga na stol. ''Dobro, a sada da vidimo tko će izdržati kletvu Crucio! Longbottom!''vikne i stavi pauka pred Nevilla. ''Crucio!''reče, a pauk se počne grčiti i savijati, a svaki šapat prekine bolni cvilež malog stvorenja. Neville se počeo crveniti i poprimati razne bolne grimase. ''Profesore, prestanite!''vikne Hermi, jer više nije mogla podnjeti Nevillevu muku. ''Kako će postati muškarac ako to ne vidi? Sjednite gđice Granger!''vikne na nju, ali Hermi je bila uporna. ''Zar ne vidite da je to bolno? Jadnik će imati traume od tog!''vikne još jednom Hermi. Moody nešto šapne, a pauk se uspravi i pobjegne. ''Longbottom u bolničko krilo!''reče i pošalje još jednog učenika s njim. ''Za kraj nam je ostala najsmrtonosnija kletva. Avada kedavra!''reče pomalo opakim glasom. Izvadi posljednjeg pauka iz staklenke i odmah poviče:''Avada kedavra!'' pauk se malo prodrma i uvene. Umro je u sekundi.

Xxx

''Jeste to vidjeli?''reče Hermi, ''ima razloga zašto su to neoprostive kletve, a on ih je izveo pred našim očima! Jadni Neville.'' Ron se baci na večeru. ''A da promijenimo temu, nijemi do toga sad.''reče Harry. ''Ok, sutra se izabiru finalisti Tromagijskog turnira. Baš me zanima što će biti.''kažem. Ron digne pogled. ''Čuo sam da se Viktor Krum prijavio, već se vode oklade oko toga tko će pobijediti. Fred i George su već skupili dosta love za svoju trgovinu sa čarozezima.''reče. ''Nemoj mi reći da opet smišljaju neke lude slatkiše i štapiće?''upitam. Ron potvrdno kimne. Prošlo je nekoliko minuta prije nego se Dumbledore pojavio. ''Dragi učenici, molim vas za pažnju. Danas je kao što znate izbor za 'učeničkog učitelja'. Skupio sam vaša imena, što moram priznati nije bilo lako, jer ste ispunili tri pehara. Dakle, da skatim. Izabrao sam učitelja i s ponosom vam mogu reći da je naš 'učenički učitelj'...''Dumbledore stane. Uzme neki ružičasti papirić sa slikama ruža. Prepoznala sam ga. ''Chaterine Grifindor!''vikne Dumbledore, a svi zaplješću. Hermi me gurne. U prvi tren nisam prepoznala vlastito ime. Dugim korakom sam krenula prema Dumbledoreu. Mogla sam osjetiti Amin iznenađeni pogled na meni. Dakle, da objasnim. Poslije Moodyeva sata sam posudila od neke klinke s prve godine papirić i na njemu napisala svoje pa ga ubacila prije večere. Am se sigurno toga nije sjetila. ''Čestitam.''reče Dumbledore, ''učionice možete posuditi tijekom vikenda i praznicima.'' Nasmiješim se. Iz neke male prostorije izađe Nick. ''Izgleda da ćemo se ipak više družiti.''reče kada je došao do mene. Potvrdno kimnem.

Xxx

''Ljudi! Danas će pehar pljunuti imena finalista!''vikne Ron u društvenoj. Svi koji su tada bili tamo, pohrliše prema vratima. Polako jedan po jedan su ulazili i izlazili kroz otvor na drugoj strani. Debela dama je samo tiho čekala i mrmljala sebi u bradu. ''Ideš?''upita me Nick. Učila sam ga osnovne čarolije u društvenoj. A pošto nije imao štapić, samo ih je učio napamet. ''Može. Makar neću bit među njima.''kažem i potrčimo, dok je Debela dama zatvarala prolaz za zadnjima koji su izlazili. Trčali smo hodnikom, pa kroz stepenice koje se mjenjaju i nekih kipova. Kada smo izgubili osjećaj za smjer, Nick me uhvati za ruku i povuče u jendu stranu. Trnci su mi prošli kroz cijelo tijelo. Napokon smo došli do Velike dvorane. Svi su se posložili jedan do drugog, ne obazirajući se na nas. Čekali su da Dumbledore dođe. Sjela sam kod Am, a Nick pored mene. ''Ti stvarno ne gubiš vrijeme, zar ne?''reče kad je primjetila da me Nick još drži za ruku. ''O, ne, nije ono što misliš.''kažem i izvučem ruku. Dumbledore je napokon došao. ''Dragi učenici, danas ,kao što znate, ćemo saznati tko su finalisti Tromagijskog turnira. Ako vaše ime bude na papiru, otići ćete u stražnju prostoriju. Dakle, da vidimo prvo ime.''reče Dumbledore i primakne se Peharu. Pehar prvo poprimi plavu, a zatim crvenu boju i izbaci jedan papir. Dumbledore uzme papir i pročita:''Predstavnik Durmstranga Viktor Krum!''svi zaplješću. Krum se bez ijednog smješka uputi u stražnju prostoriju. Pehar pocrveni i izbaci još jedno ime. ''Predstavnica Beauxbatonsa, Fleur Delacour!''reče Dumbledore. Opet svi zaplješću. Fleur se anđeoski nasmiješi svima. Ron se zablene u nju kao da je jedina ovdje. ''Ron? Ron!''reče Hermi i digne mu donju čeljust. Ron se trgne. ''Ha?''upita. Mi se nasmijemo. Ubrzo smo zašutili, jer se Pehar spremao da izbaci predstavnika Hogwartsa. Zacrvenio se i izbacio ime. ''A predstavnik Hogwartsa je...Cedric Diggory!''reče Dumbledore, a svi za Hufflepuffskim stolom počnu vrištati i čestitati Cedricu. On se samo iznenađeno smješkao i hodao prema stražnjoj prostoriji. ''Dakle, naši finalisti su izabrani i sada...''Dumbledore zašuti. Nekolicina počne šaputati. Okrenem se da pogledam. Pehar se zacrvenio! Što sad? Pehar izbaci ime. Dumbledore priđe i pogleda na papir. Pogledom počne pretraživati Veliku dvoranu. Zatim pročita:''Harry Potter.'' Svi se okrenu za Gryffindorski stol. Svi su gledali Harryja. Čak i ja. ''Harry, to si ti. Ti si još jedan finalist Tromagijskog turnira.''kažem. ''Harry Potter u stražnju prostoriju!''vikne Dumbledore. Harry zbunjeno ustane i zastane. Gledao je u Pehar. Svi su slijedili njegov pogled. Pehar se ponovno zacrvenio! ''Shtto je ovo?''zapita otraga ravnateljica Beauxbatonsa. Dumbledore priđe Peharu, još zbunjeniji no prije. Pehar izbaci ime. Dumbledore ga prinese licu. Ponovno ga dugo pogleda i pogledom počne pretraživati po Velikoj dvorani. Zatim promuca:''Chaterine Grifindor...''.

Nastavit će se...

p.s.-ispričavam se što nisam dugo pisala novi post, dosta problema je bilo i tak...nadam se da vam se sviđa.


24.03.2008. u 14:12

|Magic is around (0) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Povratak

(nastavak)
Tužno sam buljila u pod, dok su mi svakakve misli vrludale glavom. No jedna se stalno ponavljala. Tko je bio onaj tip? Harry, Ron i Hermi su raspravljali o onome što se dogodilo. Stajali smo pored grmlja i čekali Arthura. ''Kako predivno mjesto za provesti praznike.''pomislim. Ljudi se skupljali svoje stvari i gasili šatore koji su još bili pod plamenom. Uskoro nas Arthur dođe pokupiti. ''Djeco, jeste dobro?''upita nas. ''Jesmo.''reče Ron. ''Tata, što je ono bilo?''upita ga zatim. Arthur se sladio, moglo se vidjeti na njegovu licu da je uznemiren ovim pitanjem, pa je počeo mucati. ''Pa, ono su bili sljedbenici Onoga-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti.''reče napokon. ''Voldemorta?''upita Harry, a Arthur ga sa strahom pogleda. ''Nemoj to nikada više reći, sinko, nikada!''oštro mu reče. Zbunjeno sam to sve gledala. Kako? Voldemort je mrtav, zar ne? Začujem neko šuškanje iza sebe u grmlju, a zatim između nas zelena svjetlost prođe i razbije se na nebu. Odjednom se oblaci počnu kovitlati i poprimati oblik lubanje, a zatim i zmije kako prolazi kroz nju. ''Ajme.''reče tiho Arthur. Mene odjednom zapeče dlan. ''Ahh...''kažem i začujem još jedan jauk pored sebe. Bio je to Harry, zabolio ga je ožiljak na čelu. ''Jeste dobro?''upita nas Hermi. Bol je iznenada prestala. ''Da, dobro smo. Samo ožiljci.''reče Harry. ''Idemo odmah odavde, dok se nešto strašno nije dogodilo.''reče Arthur i povuče nas sa sobom prema putoključu.

Xxx

''Ajme, u svim novinama je.''reče Molly, Ronova majka. Pokazivala nam je sliku lubanje i zmije koju je jučer netko napravio na nebu. Neki novinar iz Dnevnog proroka je to slikao i odmah objavio. ''Gospođo Weasley, što to predstavlja?''upita Hermi. Molly počne nervozno češkati usnu. ''Pa, kako da vam to kažem, to je bio znak Onoga-Čije-Ime-Ne-Smijemo-Izgovoriti. Tako je on obilježavao mjesto na kojem je nekoga u-ubio.''reče tiho, da ju suprug ne čuje. Mi se sledimo. ''Nećemo više o tome. Jučer ste dobili pisma za Hogwarts. Sova je poslala i vaše, Harry i cure. Dumbledore valjda zna da ste ovdje.''reče Molly. Nikome se više nije dalo samo sjediti u kuhinji. Uzeli smo svatko svoje pozivnice i otišli svatko u svoju sobu. Ako pod time razumijemo da je Harry spavao kod Rona, a ja i Hermi kod Ginny onda znate kamo smo prošli. ''Ove godine će biti opako, ha?''reče Ron, a Hermi ga lupi po glavi. ''Daj se saberi, ovo je užasno, kako možeš likovati sad kad smo u opasnosti?''reče Hermi,a Ron zbunjeno slegne ramenima. Na hodniku smo se razdvojili. Otvorila sam vrata Ginnyne sobe i ušla unutra. Nije mi bilo ni do čega. Samo sam se htjela opustiti. Hermi ljutito zalupi vratima iza mene. Nisam ju htjela još više razljutiti svojim pitanjima o tome što joj je. Pratila sam ju pogledom dok je pretraživala nešto po svom kovčegu, dok se zadovoljno nije osmjehnula kada je izvukla debelu knjižurinu s naslovom Osnove o čarobnjaštvu. Iz malog pretinca na svojoj jakni uzela sam iPod. Pustila sam neku ljubavnu pjesmicu da mi odzvanja u ušima. Pjesma me podsjetila na onog dečka sa prvenstva. Stalno sam se pitala tko je on i zašto me spasio, kada me nikad prije nije vidio, niti me poznaje. Možda će mi odlazak u Hogwarts naći odgovore. Tko, zna možda sam toliko blizu odgovoru.

Xxx

''Pa, zbogom praznici, hello škola!''reče Ron kada smo se nakon nekoliko dana našli pred velikim drvenim vratima Velike dvorane. ''Pa, evo nas opet na našem dobro poznatom starom mjestu, jeste li spremni za još jednu avanturu, ako će je uopće biti?''kažem, a svi viknu uzbuđeno. Znate ono ''jeeeee!''. Otvorili smo vrata i vidjeli hrpu ljudi kako sjedi, željno iščekuju da dođe Dumbledore i reče im nešto što bi mogli očekivati ove godine. Mi se pokunjeno odšuljamo na prazna mjesta Gryffindorskog stola. Nakon nekoliko minuta napetosti, Dumbledore se pojavio s osmjehom na licu. ''Izgleda da nas ove godine čeka mnogo iznenađenja. Ali prije nego što vam išta kažem, dobili smo još novih učenika! Dakle, profesoreice McGonagall, izvolite.''reče i sjedne na svoj stolac od brušene hrastovine. McGonagallica je ustala i uzela pergament, a Snape joj je dodao Razredbeni klobuk. Neki vilenjak je postavio stolac ispred profesorskog stola, a McGonagallica se okrenula prema nama, te započela: ''Henry McMillan!'' Mali plavokosi dječak izađe iz velike kolone koja je nastala kada su došli prvaši. Razredbeni klobuk mu se njihao na glavi. ''Hm, hm...Hufflepuff!''vikne, a Hufflepuffci zaplješću. Prošlo je oko 2 sata nakon što je razvrstala pola kolone. McGonagallica je na tren pogledala na pergament, zašutila i otišla Dumbledoreu. Nešto mu je šapnula, što je nas nagnalo na razmišljanje. ''Što će sad biti?''pitali smo se svi. Dumbledore nešto promrmlja,a zatim reče:''Hm, dragi učenici, odbili smo jednog učenika koji nije nikada bio u čaronjačkoj školi niti išta zna o magiji. On je bezjak. Očito je nešto pošlo krivo u transpotru pisama za poziv u Hogwarts, pa ćemo odabrati nekoga tko je sposoban, pametan i strpljiv. Ako mislite da ste to vi, napišite svoje ime na pergament i ubacite u moj pehar do kraja idućeg dana. Vidjet ćemo tko će to biti. Ali prvo ga treba smjestiti u neki dom, zar ne? Profesorice, izvolite.'' McGonagallica se zahvali. Opet pogleda na pergament i vikne:''Nicholas Jonas!'' Tada netko otvori velika drvena vrata Velike dvorane. Čovjek je odlučno koračao prema McGonagallici, s velikom zelenom kapuljačom na glavi da prikrije lice. Pogledam ga malo bolje. Hermi mi je nešto govorila, a kada je skužila da ju ne slušam, zašutila je. Odnekud mi se ta kapuljača učini poznatom. Kao da sam ju već negdje vidjela. ''Ma, samo ti se čini.''kažem sama sebi. Kada je stigao do McGonagallice i sjeo na stolac, polako je skinuo kapuljaču. Odjednom me zabljesne neopisiv osjećaj kada sam ugledala njegove smeđe oči, kako me gledaju, zatim njegovu smeđu kovrčavu kosu kako ju pokušava popraviti. Imao je izblijedjele traperice na sebi i onu zelenu majicu.
Image Hosted by ImageShack.us

Ah! Mogla sam osjetiti kako je pored mene Amanda razjapila usta i raširila oči od iznenađenja. Kladim se da je razmišljala isto što i ja. Zapravo sve cure koje su se trenutno nalazile u Velikoj dvorani. McGonagallica je stavila Razredbeni klobuk na njegovu glavu. ''Da sam barem sad taj šešir.''pomislim. Klobuk se dugo nećkao. Napokon je rekao:''Gryffindor!'' Slatko se nasmiješio,a sve cure iz Gryffindora su zavrištale, može se reći i da sam ja. Stao je i prvo pomno gledao kamo da sjedne. Hermi mu je šapnula. ''Ovdje, tupko.'' I pokaže prema nama. Između nas dvije je bilo jedno prazno mjesto, pa se sjeo između nas. Am se jedva suzdržala od vriska. Kada je napokon sjeo između nas, Am je istrgnula komad pergamenta i zamislite zamolila ga da se potpiše! ''Am, što ti je?''upitam ju. Am me pogleda kao da sam pala s Marsa(možda i jesam). ''Chate! Ti ne znaš tko je to?'' Ja kimnem. ''Još jedan novi učenik Hogwartsa?''upitam. Am se uozbilji. ''Chate, to je jedan od članova bezjačke grupe Connect 3! To je najpopularnija grupa u bezjačkom svijetu, čak ihi moja sestra koja nema pojma o glazbi sluša!''reče poluglasno. Svi se počnu smiijati, a ja joj začepim usta dlanom. ''Nisi mogla glasnije?''kažem. Osjetila sam pogled na sebi. Okrenula sam se, kao 'da nešto pitam Hermi'. ''Hermi, nađemo se poslije u društvenoj?''kažem, a ona odmahne rukom. Pogledam pored sebe. Tip je prestao pisati svoje ime na komad pregamenta, te se okrenuo prema meni. ''Hmm, mislim da se mi nismo upoznali. Ja sam Nicholas Jonas.''reče i pruži ruku. Ja prvo pogledam u njegovu ruku zatim kažem:''Chaterine, Chaterine Grifindor.''i prihvatim ruku. Tako smo se rukovali oko pola minute, dok su meni trnci lagano prolazili rukom.

Xxx

''Jeste čuli?''upita Ron mene i Hermi. ''Bože! Pa imat ćemo Tromagijski turnir! Mislim ovdje, u školi! Još su došli ovi iz Durmstranga i Beauwbatonsa.''kaže Hermi. ''Znam, još i Viktor Krum, tko bi rekao da on još ide u školu! Koji tip!''reče Ron. Hermi se nasmiješi. ''Pa, vidjelo se da ti je za oko zapelo i nešto drugo.''reče glasno se smijući. ''Da? A što to?''zapita ju Ron. ''Paa, vidjela sam da pola Dvorane slini za onom Fleur Delacour, polu Veelom. Ah, muškarci!''reče Hermi, a Ron se zacrveni. Očito će nam ove godine biti dosta uzbudljivo, pomislim. Odjednom nam ususret dođu Krum i njegova ekipa. Jedan član te ekipe mi je zapeo za oko. Nathan je prodorno usmjerio svoj pogled prema meni. ''Ispričavam se.''kažem i krenem u smjeru otkuda su oni dolazili. ''Vidi, vidi, tko nam se to odlučio pojaviti? Nije li to jedan obični sebični gad koji mi ne može reći ništa u lice, a okolo me tračati mojoj najboljoj frendici? Nathan Scott, drago mi je da te napokon vidim.''kažem, a ovi likovi iz njegove grupe se okrenu prema njemu, polako se odmakujući da mi raščiste put prema njemu. ''Chate? I meni je drago da te vidim.''reče nelagodno prvo gledajući u mene, a zatim u likove koji su buljili u njega ne trepnuvši. ''Bilo ti je lijepo tamo bez mene? Čujem spavao si s jednom curom jer sam ti tako jako nedostajala, ha?''kažem, a tipovi ispuste dug zastrašujući zvuk. Znate ono 'Uuuuuuuu!' Nathan se prepao. ''Chate, ajde da razgovaramo negdje nasamo, može?'' Tada mi je prekipjelo. ''Što, bojiš se pred svojim frendovima pokazati? Takva frajerčina kao ti? Ma, daj!''tada sam se okrenula oko sebe kao da sam jako uzrujana i ljuta,''ljudi, Nathan Scott je sada upravo potvrdio da je mamin dečkić i da se boji pokazati svoju muškost. Meni to ne liči na pravog frajera kakav si bio, zar ne?''kažem. Nathan se preznojio, počeo se lagano crveniti kada je skupina cura prošla gledajući ga s podsmjehom. ''Dakle dame i gospodo, Nathan 'Frajer' postao je Nathan 'Cmizdravac'.''kažem, a ljudi, moje čuđenje, zaplješću. ''I da ne zaboravim. Evo ti tvoja ruža za ružu slika.''kažem i nabijem mu njegov prošli poklon za rođendan(sliku ruže) na glavu, tako da se slika potrgala i sada je imao prelijepu ogrlicu od platna. ''Voila!''kažem, a ljudi s još većim žarom zaplješću. Naklonim se. Bilo je to itekakvo olakšanje. Ljudi su se počeli razilaziti. Primjetila sam Nicholasa kako stoji naslonjen na zid hodnika. ''Wow, ti si opaka. Ne bih htio biti u njegovoj koži sad.''reče kada sam se naslonila pored njega. ''Nemoj me dirat i preživjet ćeš.''kažem, a on me dotakne po ruci. ''A ako te dotaknem?...''pita. Ja sam još ošamućeno gledala kako njegova ruka prolazi po mojoj koži. Ima tako meku ruku, pomislim. ''E, vidjet ćemo.''kažem, a on se nasmiješi. Malo je takvih frajera ovdje, pomislim.
Harry i Hermi me zovnu. ''Moram ići, ispričavam se, stvarno. Bilo mi je drago upoznati te. Ahm, bok!''kažem. Uh, Chate kao kakva početnica si, pomislim. ''Možeš mi objsnit što je bilo ovo od malo prije?''pita Hermi. ''Duga priča.''kažem i produžimo prema društvenoj.

Nastavit će se...

p.s.-Nadam se da vam se sviđa. Nastavak slijedi....


06.03.2008. u 16:10

|Magic is around (8) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Svjetsko prvenstvo u metloboju

''Harry, gdje si? Harry!''viknem u podivljaloj gomili. Učinilo mi se kao da se moji povici odbijaju od njih i vraćaju natrag. Odustala sam. Pogled mi je prešao preko preplašenih lica. Bježali su kud god su stigli. Oči su im sjajile i iščitavale poludjelu zabrinutost. Netko me primio za rame. ''Gotova sam.''pomislim.

2 dana prije...
''Mama!''viknem na sav glas. ''daj se požuri! Ron me pozvao da odem s njim i njegovim tatom na Svjetsko prvenstvo u metloboju!'' ''Pa, što ću ti ja?''upita me. ''A tko će me spakirat?''kažem. ''Možem ti to i sama, uostalom ja moram na sastanak u modnu kuću, bok!''kaže i izleti van. Krasno, baš mi je još to trebalo da nemogu doć do Rona i po prvi put vidjeti kako je to kad igra netko drugi(zapravo sam htjela vidjeti Ronovog obožavanog igrača Bugarske Viktora Kruma i kako izgleda pravi stadion za metloboj). Tigrić sjedne na stol u kuhinji. ''Što ćeš sad? Samo se nadam da ćeš i mene povesti, što god to bilo.''reče i skoči na pod. ''Ah, uvijek se brineš za svoje dupe, zar ne?''upitam. ''Nego što.''provuče se kroz dug hodnik. I što sad, da kažem Rpnu da ne mogu doć ili? Ma, poslat ću mu sovu i vidjeti što će mi odgovorit. Brzo zgrabim papir i pero, te naškrabam nešto. ''Owie, dođi, posao zove!'' Owie se brzinom munje zaleti prema meni, uzme pismo svojim velikim kandžama na nogama, okrene se na stropu i ode kroz otvoreni prozor. Tiho uzdahnem i uzmem iPod. Zagledam se nekoliko sekundi u njega, pa odustanem od njega. Ah, toliko toga se dogodilo, pitam se što će biti dalje?
Nekoliko minuta kasnije Owie se vratila sa Ronovim odgovorom. Ušla je kroz prozor, sletjela meni na ruku, dala mi pismo i vratila se na svoju krletku. Uzela sam pismo, sjela na krevet i polako ga čitala.
Chate!
Zašto mi prije nisi rekla da ne možeš doći, došao bih po tebe. Čekaj, tata mi je sad rekao da bi mogli doći po tebe, popravio je svoj auto, pa bi nas mogla čekati pred svojim ulazom oko 8 navečer? Svejedno. Harry i Hermiona su već ovdje i željno te očekuju.

Ron.

TO!!!Mogu ići! Imam prijevoz! Ajme, jedva čekam doći i napokon vidjeti gdje to Ron živi. No, moram se sad spremiti. Pogledam na sat. Već je bilo oko 5 do 8 navečer. Začujem automobilsku sirenu. Očito su došli malo ranije. Uzmem iPod i kovčeg, te krenem prema vratima. Prije nego što sam ih otvorila, kažem:''Pa, evo nas još jednom, odlazim, ne morate me pratiti, znam da vam teško idu rastanci. Zbogom kuhiunjo, zbogom polico i telefonu! Zbogom svima! A sada odlazak!'' Okrenem se da otvorim vrata i odem u onaj predivan vanjski svijet, ali začujem vrisak. ''NE! Ne bez mene! Ne ostavljaj me samog! Ne odlazi!''vikao je za mnom Tigrić. ''Znala sam da sam nešto zaboravila.''kažem i nasmiješim mu se. Otvorila sam mu vrata, pa zatim ih zaključala. Ronov tata je sjedio u svom popravljenom autu, a Ron, Hermi i Harry su veselo mahali iznutra. Ron otvori prozor. ''Hej, trebate prijevoz?''reče i nasmiješi se. Bez odgovora, pozdraim ih i otrčim prema autu, dok je Tigrić pomahnitalo jurio za mnom i skoro Ronu unakazio lice dok je njegov otac letio tamnoplavim nebom, ukrašenim malim dijamantima.

Xxx

Sutradan
''Hajde djeco, morate ići inače ćete zakasniti.''reče Ronova majka. ''Oh, Harry tako mi je drago da ste došli, Ron stalno kuka kako nema što raditi po cijele dane.'' Ron ju ljutito pogleda. ''Mama!'' ''Ma, sve u redu mili. Ahm, Harry, isplela sam ti pulover, možda bi ga htio nositi, da ti ne bude hladno.''reče mu. Harry se nasmiješi. ''Hvala vam, ali mislim da mi je dobro ovako.'' Arthur uđe u kuhinju. ''I? Svi spremni?''upita. ''Jesmo!''kažemo u glas. ''Dobro onda idemo!''reče i izađe. Svi ga poslušno slijedimo. Hodali smo preko velike livade, kroz šikaru, manju šumu, dok nismo naišli na neke ljude. Arthur ih pozdravi, Ron također. ''Bok Arthure, kako si?''reče čovjek crne kose sa malim naznakama sijeda. Pored njega stajao je mladić, oko 17 godina. Odmah sam ga prepoznala. Cedric Diggory iz Hufflepuffa. ''Bok.''pozdravi tiho. Drugi čovjek, vjerojatno njegov otac pomno pogleda Harryja. ''Pa, nije li to Harry, Harry Potter?''upita. Harry se nasmiješi. ''Da, taj sam.'' Čovjek se nasmiješi. ''Drago mi je upoznati te.'' Zatim se obrati Arthuru. ''Još malo pa smo došli, znaš li gdje je putoključ?'' Arthur ga pogleda. ''Ako se nalazi na onom istom mjestu, onda znam.''reče. Hodali smo još nekoliko minuta šumom, prije nego što se pred nama rasprostrila zelena ravnica, primjetila sam da Cedric čudno bulji u mene. Što mu je? zapitam se. ''Evo ga!''poviče Arthur i prstom pokaže na čizmu nekoliko metara ispred nas. Svi smo potrčali prema njoj. ''A sada, svi moramo istovremeno uhvatiti čizmu. Inače ćemo zaglaviti i nećemo stići na Svjetsko prvenstvo. Dakle, svi razumjeli?''upita Arthur, a svi kimnemo. ''Ok, na tri. Jedan, dva, tri!''poviče, a svi se uhvatimo za čizmu. Odjednom se oko nas stvorila žuto-narančasta svjetlost. Svi smo pustili čizmu i svatko je padao u svom smjeru. Odjednom mi se zamaglilo pred očima i pala sam na nešto mekano. Otvorila sam oči i našla se na travi pored Rona i Harryja. ''Jeste dobro?''upitam. Oni mi potvrdno kimnu. ''Idemo djeco!''pozove nas Arthur koji je već daleko koračao ispred nas sa velikim ruksakom na leđima. Otkud mu taj veliki ruksak?pitam se. Odmah sam si rekla da se opustim i da je to samo halucinacija. Oko nas su ljudi postavljali šatore i žurili se na utakmicu koja bi uskoro trebala početi. ''Dobro, ovdje ćemo postaviti šator.''reče Arthur i iz velikog ruksaka izvadi žuti paketić sa narančastim gumbom. Polako ga postavi na čistinu i pritisne gumb. Odjednom se žuti paketić napuše i polako poprimi izgled šatora. Svi smo zapanjeno buljili dok se transformirao. ''Wow!''reče Harry. ''No, uđite.''reče Arthur. Ja prvo zbunjeno pogledam u maleni otvor, a zatim se nađem unutra. Unutra nije bilo kao u običnom šatoru, skučeno i premalo. Ovdje je bilo prostrano, kao da su jednu cijelu prostoriju stavili unutra. Bilo je puno tonova crvene i smeđe. Namještaja je bilo vrlo malo, samo bitno. Isprva sam samo stajala, a kada je bilo vrijeme da zauzmemo mjesto ne tribinama(jer je utkmica već trebala početi), malo sam se opustila. Teren nije bio daleko od našeg šatora, pa smo stigli na vrijeme. Neki ljudi su prodavali rekvizite za navijanje, pa smo i mi kupili ponešto od toga. Velike kape sa grbom Bugarske(Ronov izbor), zastavice sa grbom i zaštitnom bojom Bugara i neki zeleni prah za spavanje(Irsko). Požurili smo se u novinarsku ložu(valjda se to tako zove). Tamo su već sjedili neki ljudi, uključujući Malfoya i njegovog oca. Lucius se okrene prema vratima, gdje smo mi stajali. Naceri se i reče:''Što je Weasley? Šef dao povišicu?'' Draco se nasmije kao da je to najsmješnija šala koju je ikad čuo. Bez riječi smo sjeli u zadnji red i gledali utakmicu koja je već počela. Bugari su ušli prvi i svi njihovi navijači su podigli crvene zastave. Igrači su malo-pomalo kružili oko stadiona i zatim se poredali na travi. Potom su izašli Irci i plesali su na zraku, balansirajući na metlama. I oni su se kasnije poredali na travi. Sudac je došao do njih i dao znak da počnu.

Xxx

''Wow, koja utakmica!''reče Ron kada smo se vraćali nakon što su Bugari pobjedili. Ronov idol, Krum je uhvatio zvrčku. ''Slažem se, a jesi vidio kako je Krum uhvatio zvrčku? Genijalno!''reče Harry. Hermi se okrene prema meni. ''Tipično muško ponašanje, pričaju samo o sportu.''reče. Ja samo slegnem ramenima. Malo kasnije Arthur nam je pripremio večeru. Ribu sa nekim dodacima. Bilo je odlično. Odjednom začujemo vrisku izvana. Arthur pogleda van, pa zatim nam naredi da pobjegnemo kuda god možemo, ali da se nađemo pored šume. Mi ga u čudu pogledamo, a zatim istrčimo van i počnemo trčati. Ja prvo pogledam oko sebe i ugledam petoricu kako sa šiljastim šeširima koračaju u ritmu i pale šatore. Svi su bili u crnom pogledom usmjerenim prema naprijed. Spazila sam Harryja pa sam potrčala prema njemu. Osjetila sam da me zaboljela ruka, točnije desni dlan. Ugledala sam Harryja kako se prima za glavu i pada na tlo. Neka žena je potrčala ispred mene i gurnula me snažno da sam pala i udarila glavom o pod. Počela sam vrištati. Zatim se saberem, ali ne do kraja pa počnem dozivati. ''Harry, gdje si? Harry!''viknem u podivljaloj gomili. Učinilo mi se kao da se moji povici odbijaju od njih i vraćaju natrag. Odustala sam. Pogled mi je prešao preko preplašenih lica. Bježali su kud god su stigli. Oči su im sjajile i iščitavale poludjelu zabrinutost. Netko me primio za rame. ''Gotova sam.''pomislim. Okrenem se da ugledam tko je to, ali on me povukao sa sobom i odvlačio prema šumi. Odjednom me pustio, a ja sam počela drhtati. ''Tko si ti?''upitam, a mladić koji me spasio, samo je stajao pored drveta, sa kapuljačom na glavi. Nekoliko sekundi je samo stajao, a onda je rekao tiho. ''Nije bitno. Jesi li ti dobro?''upita me. Počnem gledati oko sebe. ''A, mislim da jesam. Dobro sam.''kažem i nasmiješim se. ''Dobro.''reče. Malo se odmaknuo od stabla i koliko sam shvatila, pokušao je skinuti kapuljaču i pokazati mi svoje lice. Odjednom se Ron, Hermi i Harry stvore pored mene. ''Hej, gdje si nestala? Tražili smo te posvuda.''reče Ron. ''Ja...ovaj, pala sam i onda me on...''pokažem na mladića. Njega ondje više nije bilo. Otišao je. ''Tko?''Harry pogleda na stablo pa zatim mene. ''Ja...bio je...ah, ništa, idemo.''kažem i odmahnem rukom.

Nastavit će se...

p.s.-kako vam se sviđa, malo je dug, ali što ćete. Sljedeći post očekujte idući ili možda već ovaj tjedan.
Pozdrav!


01.03.2008. u 11:33

|Magic is around (3) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Something strange is happening...

Pa,evo me doma, napokon, pomislim kada sam se našla na kućnom pragu, držeći veliku torbu punu namirnica iz obližnjeg supermarketa. Iz džepa izvučem mali pozlaćeni ključ i gurnem ga u bravu, da otvorim vrata. Već je prošlo oko 2 tjedna otkako sam se vratila iz škole i nikako da se priviknem na ovo. Uvijek mi je nešto novo ovdje, znam mama ima novi posao i sve, ali zašto kad dođem ovdje osjećam se kao stranac u vlastitoj kući. Možda mi se sve to čini od onog pisma. Nathan je rekao da će doći ove godine u Hogwarts, jer nam priprema neko izneneđenje njegova škola. Baš me zanima. Moš mislit. Znam da sve zanima što se dogodilo u pismu, ali o tome kada dođem u školu. ''Mama doma sam!''viknem preko hodnika. ''Joj, dušo, zar već? Pripremila sam ti iznenađenje.'' Osjetila sam kao da me vlastita majka ne želi u kući. ''Žmiri, Chaterine!''vikne iz sobe. Ostavila sam njezino tek kupljeno povrće pored starih stuba i žmireći na jedno oko potražila je hodnikom. Iskočila je iz dnevne sobe, držeći crvenu kutiju u rukama s luđačkim osmjehom na licu. Da mi nije majka vjerojatno bih je se bojala. ''Pošto smo sada u modernom dobu, a ja imam lijepu zaradu od svojih kreacija, pomislila sam zašto da ti ne kupim nešto što danas svaka djevojka poput tebe ima. Pa sam ti zato odlučila kupiti, posve novi iPod!''reče potpuno uzbuđena i pruži mi onu crvenu kutijicu. ''Mama! Ti...ja...ovo je nevjerojatno. Mogla bih te izljubiti cijelu zbog ovoga!''počela sam vrištati i potrčala sam hodnikom, pa preko stepenica do svoje sobe. Ostavila sam vrata otvorena i sjela na mekani krevet. Otvorila sam kutiju i uzela iPod u ruke. Bio je sjajne plave boje sa crnim ekranom i velikim bijelim krugom u sredini. Na krugu su bile neke tipke za pokretanje, snimanje zvuka i sl. ''Što je to?''začujem glas iza sebe. Tigrić došeta preko kreveta do mene. ''Mama mi je kupila iPod, znaš o onome što sam ti govorila tijekom praznika prošle godine? E, to ti je to.''kažem i gurnem slušalice u malu rupu na uređaju. ''Ček, malo. To je ona stvar zbog koje si ti ludila cijelu godinu i rekla Nathanu da ti pošalje neke pjesme?Jao si ga meni sad!''reče Tigrić i prekrije se šapama po licu kao da ga je snašla velika nevolja. ''Joj, daj prestani. Ionako ima već par pjesama koje ja volim. A i više nećeš morati razgovarati sa mnom da me zabaviš kada mi bude dosadno.''kažem i uključim ga. Odjednom Owie počne pomahnitalo tresti kavez. ''Što ti je ptico?''upita Tigrić. ''Valjda želi da ju pustim van. Otključaj joj kavez dok se ja pozabavim s ovime.''kažem i vratim se iPodu. ''Ma, jesi ti normalna, zadnji put kada si mi rekla da joj otvorim kavez, ugrizla me tako jako da sam morao veterinaru i tu traumu još nisam zaboravio. Nema šanse.''reče i počne zvati Blackie. ''Da, samo si ti zovi mamu, možda ti ona pomogne.''viknem za njim dok je odlazio. Kada sam ga uključila, zadovoljno stavim slušalice na uši. Potražila sam pjesmu May it be iz Gospodara prstenova. Ustala sam i otišla sjesti na prozor. Mama je još davno, dok sam bila mala dala napraviti veliku prozorsku dasku, tako da ja mogu svaki put kada osjetim želju za prirodom otići do prozora i uživati u svakom pogledu. Bez veze, jel'da? Sada kada znam dosta toga o svemu, dobro mi dođe da se malo opustim ovdje. Nedavno sam i urezala imena svojih BB frendova(bestes best, za one koje ne znaju), Harryja, Hermi, Rona, moje ime je tu i mamino, može se reći svih ljudi do kojih mi je stalo. Prije nekoliko dana sam urezala i tatino Nicholas Grifindor, odmah pored svog, gdje je bilo mjesta. Tako sam ponosna na ovu dasku. Nadam se da će biti mjesta za nova imena ove godine. Tako se veselim svemu što će se dogoditi. Zadnje Harryjevo pismo je bilo stvarno super, tako zagonetno:
Draga Chaterine,
Tako sam uzbuđen što ćemo napokon provesti praznike zajedno. Moji ujak i ujna me se boje, što ide u moju korist. Saznali su da je Sirius moj kum i sad mi dopuštaju sve. Dudley me više ne izaziva, a i kada mu se omakne samo mu spomenem kuma i sve je u redu. No, kako si ti? Kako ti je mama, nadam se da si joj rekla sve što si otkrila za nas dvoje. Toliko toga smo prošli zajedno i još ne mogu vjerovati da smo mi zapravo u rodu. Trebam ti toliko toga reći. Dumbledore mi je rekao da će biti jedno iznenađenje u školi, jedva čekam. Reci svojoj mami da joj šaljem pozdrave i ovo. Molim da joj to daš,

Puno pozdrava,
Harry.


Harry nikad nije bio toliko tajnovit, a mama je još čudnija. Kada sam probala vidjeti što je u kutiji koju je donijela Hedviga, iščupala mi ju je iz ruku. Možda je bio neki recept za kolače. Tko zna? No, evo mene sada ovdje sjedim na dasci i gledam kako se rumene jabuke u vrtu. Može li biti išta ljepše od ovoga?

Nastavit će se...

p.s.-nadam se da vam se sviđa post, nisam pisala oko mjesec dana, jer mi je net u kvaru. U sljedećem postu neš bu se posebno dogodilo, a u trećem postu ću vam otkriti(to kad se vratim u Hogwarts)što je bilo u pismu i opet ću se ja zaljubit u nekom novog tipa. Eh, ta ljubav! Zapravo, to vam nisam trebala reći.


11.02.2008. u 09:35

|Magic is around (29) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Tri metle i kraj(ali ne još)

Amanda, Chloe, Violet, Anna i ja smo užurbano tražile Anninu potvrdu za odlazak u Hogsmeade. Nakon plousatnog pretraživanja Anninih stvari u potrazi za glupom potvrdom, Anna je jednostavno odustala i bacila se na krevet. Ispod jastuka koji je lagano popravljala da se na tren može malo opustiti i razmisliti gdje ga je stavila, napipala je nešto meko i savitljivo. Ispod baby-ružičastog jastuka koji joj je dala mama našla je traženu potvrdu. ''IMAM JE!!! Našla sam je!''derala se iz sve snage da ju čujemo i da nam da znak da pestanemo prekapati po sobi, koja je zbog žurbe naopačke okrenuta zbog jednog jedinog potpisanog papira. ''Gdje je bila?''upitala je s olakšanjem Violet. ''Na jedinom mjestu gdje nismo tražile, ispod jastuka.''reče Violet sva sretna pregledavajući je li se njezina majka stvarno potpisala. Je. Hvala Bogu, jer ne bih pretrpjela još jedan šok. McGonagallica je u dvorištu Hogwartsa sa čoporom ljudi čekala kočije koje bi nas trebale(čit.morale) odvesti do Hogsmeadea. Razdvojile smo se kod Velike dvorane. Tražila sam Hermionu, Rona i Harryja. Oni mi jedini pomažu sad kad se Sirius Black smuca ovuda. Našla sam ih kako se spremaju da uđu u jednu kočiju. Potrčala sam između klinaca koji su gledali kako se 'višegodišnjaci' spremaju da odu u njihovo omiljeno mjesto za zabavu. Neki klinjo me gurno pred kočiju baš kada je ona krenula. Konji su naglo stali i digli se na zadnje noge, a iznad mene dignuli svoje teška kopita. Dok sam bezpomoćno ležala, čekajući kada ću umrijeti od teških prijeloma i gnječenja unutarnjih organa od željeznih potkova koje su zabljesnule na Suncu, obuzela me tama i hladnoća. Nisam vidjela ništa, samo mrak, tamu. Zatim je netko rekao:''Ne znam gdje su, napustile su me, nisam im bio dovoljno dobar.'', pa zatim dug vrisak i smijeh. Sve je odjednom izbljedilo. Otvorila sam oči i vidjela Harryja, Rona i Hermionu kako stoje iznad mene i govore svima da sam dobro. U pozadini sam čula McGonagallicu kako šizi i štapićem maše ispred klinca koji me gurnuo.''Kako si to mogao učiniti, ugroziti nečiji život?''rekla je histerično, da se mali skoro usrao u gaće. ''Ovim činom oduzimam Slytherinima 100 bodova. Molim da Madam Pomfrey pregleda gospođicu Grifindor. Svi ostali možete u svoje kočije pa ravno u Hogsmeade.''uputila je učenike McGonagallica prema hrpi kočija koje su pristizale jedna za drugom do nas. Digla sam se od poda i pomalo ošamućena prihvatila se za nekog klinca. Hermiona i Ron ostali su uz mene dok nije došla madam Pomfrey. Gdje je Harry? Možda se izgubio u gužvi, pa će kasnije doći. Madam Pomfrey me pregledala na hodniku i ustvrdila da nemam neke velike povrede, samo par ogrebotina. Rekla je i da sam se sigurno osjećala slabo jer su došli dementori, ali ih je Dumbledore otjerao. Dala mi je veliku pločicu čokolade i rekla da sve pojedem. Nakon toga nas je odvela do posljednje kočije koja je nestrpljivo čekala da se posljednji putnici krcaju. Svo troje smo sjeli na jednu stranu sjedala. Ron je sjeo i činilo se da lebdi u zraku. Činilo se da sjedi na nečemu prozirnome. ''Rone?''počela je Hermiona, ''zašto lebdiš u zraku?'' On se samo osvrtao oko sebe i udario kao nekakav proziran zid. Kada smo dosta odmakli od Hogwartsa, odjednom se Harryjeva glava nađe iza Ronovih leđa. ''Harry!''viknemo svi glasno, a on nas je počeo ušutkavati. ''Pst! Ako netko dozna da sam ovdje, nadrapat ću!''reče i sakrije se ispod čarobnog plašta nevidljivosti.

Xxx

''Nije mi tetak Vernon potpisao potvrdu za slobodan odlazak u Hogsmeade, pa sam jedino onako mogao doći i zabavljati se ovdje s vama.''pričao je Harry u Tri metle, dok je madame Rosmerta petljala nešto oko pregače i nosila nam pivoslac. ''Izvolite, djeco.''reče i odleprša do obližnjih pijanaca. ''Ma ona će meni da sam ja dijete, odrasla jedna!''kažem, a svi se nasmiju. ''Ovo je odlično idem naručiti još jedno.''reče Ron nakon što je u jednom gutljaju popio cijelu kriglu pivoslaca. Čim se Ron digao od stola, vrata Medičarnice su se otvorila i ušli su McGonagallica sa Hagridom i Corneliusom Fudgeom, ravanteljem ministarstva magije. Brzo se vratio za naš stol i rekao:''Harry, McGonagallica!'' Harry se spustio pod stol, glavom udario o rub i pao na pod. Hermiona je nešto promrmljala i ukrasno cvijeće se odjednom našlo pored našeg stola, pokrivajući Harryje koji je jaučući klečao pored naših nogu. Pažljivo smo slušali što pričaju. Fudge je prvo naručio od madame Rosmerte tri pivoslaca. ''Hvala vam ministre!''zahvali se McGonagallica i skine svoje crne pamučne rukavice i stavi ih na šank. ''Gospodine ministre, znate li nešto više o Siriusu Blacku? Poduzima li već nešto vaše ministarstvo?''zanimao se Hagrid. ''Ne, nažalost još nikakve vijesti nam nisu stigle. Taj Black mora da je strašno pametan čovjek, kada nam već par mjeseci izmiče iz ruku.''reče Fudge i otpije malo pivoslaca. ''Zna li Harry za ono što se dogodilo ovdje prije 12 godina? Jeste li mu rekli kada je odsjeo u Šupljem kotliću?''ispitivala je znatiželjno McGonagallica. ''Ne, nažalost, nisam mu mogao reći. Kada bih mu htio reći za sve što bi trebao znati, mislim da bi mrzio sve oko sebe, a naročito Siriusa Blacka.''reče Fudge. ''Hagride, vi ste bili tamo kada se 'ono' dogodilo, molim vas ispričajte nam.''reče McGonagallica pažljivo pogledavši Hagrida, da je on ostao skamenjen od takve blagosti. ''Gospođo, ja...ma dobro. Priča se oko Hogwartsa da su Potterovi zamolili Blacka da čuva tajnu gdje se oni nalaze. Ali on ih je izdao, otkrio Voldemortu gdje su i otišao u potragu za Peterom Pettigrewom, jer je on saznao za to i mislio je svima odati. Nasred ulice u Londonu ubio je njega i još 11 bezjaka. Od jadnog Petera je ostao samo njegov prst, ali prije nego ga je ubio, izdero se u sav glas i rekao:''Ovaj čovjek je iznevjerio dvoje čarobnjaka i najveći mag svih vremena ih je ubio, uhitite ga!''. Siriusa su odveli u Azkaban i on je tamo proveo 12 godina. Uh, još se ježim od tog mjesta.''završi priču Hagrid i otpije cijelu kriglu pivoslaca. ''To nije sve, moj Hagrie, kada sam ja posljednji put bio tamo, on je spavao i govorio u snu. Oko njega su svi vrištali ili izbezumljeno stajali i čekali nekoga da ih spasi. Među svim onim kricima oko njega on je mirno spavao i govorio:''U Hogwarts, u Hogwartsu je on!'' Nisam mogao vjerovati kada se odjednom digao i počeo listati novine, pa je odjednom došao do slike Harryja i njegovih prijatelja i počeo u sebi mumljati:''U Hogwartsu je on!''. Strašno, neopisivo strašno. Odmah sam otišao, ali i putem sreo svog starog prijatelja Bartyja Croucha. Bio je namršten i blijed u licu. Kao da mu je zadnja kap krvi nestala s lica.''reče Fudge i doda:''Jadan Harry ako dozna da ga Black želi ubiti.'' ''To je nevjerojatno, strašno, a Sirius Black je bio i Harryjev krsni kum, Jamesov najbolji prijatelj i njegov kum na njegovu i Lillynom vjenčanju.''reče Hagrid. Prošli su nas trnci dok smo to slušali. Osjetili smo i kako Harry drhti pored naših nogu. Odjednom su se svo troje digli od šanka i otvorili vrata, pa nas je oblio hladan zimski zrak. Harry se digao i sjeo za stol. Nekoliko smo sekundi nervozno sjedili i čekali kada će netko započeti razgovor. Hermioni je dosadilo samo sjediti. ''Harry, što ćeš sad?'' Harry ju samo pogleda. Bez riječi se ustao i otišao van, a mi za njim. Padao je snijeg. Ispružim ruku i par pahuljica mi je palo na ruku.Pažljivo sam ih promatrala, jedna mi je namignula i zatim nestala. Harry je otišao u Medičarnicu, a mi smo požurili za njim. U Medičarnici je bilo pusto, čudno baš za ovu trgovinu, jer se u njoj uvijek nalazilo hrpa učenika iz Hogwartsa koji bi rado pojeli čokoladne žabe ili tako nešto.Ron i Harry su si obnovili cijelu zalihu slatkiša. Uzeli su sve što su vidjeli. Hermiona i ja smo ih samo gledale sa strane i čekale da završe kupovinu. Kada su sve pokupovali, krenuli smo prema izlazu, gdje je McGonagallica skupljala Gryffindorce. Bilo je vrijeme da krenemo u dvorac. Dok smo hodali prema jednoj čistini da dočekamo kočije koje će nas odvesti natrag. Nas četvero smo sjeli u jednu kočiju, skrivajući Harryja. Mene je više mučilo ono što smo čuli u Tri metle. Što ćemo sada? Harry je u ozbiljnoj opasnosti! Moram pitati mamu za savjet.

Xxx

Nakon ručka smo krenuili na utakmicu između Rawenclawa i Gryffindora. Wood je obećao da će biti spektakularno, makar ne znam zašto. Iz spavaonice sam uzela Gryffindorski šal i zastavicu, uzela knjige za Napitke, jer smo imali Snapea poslije utakmice. Tigrić je duboko zamišljen sjedio na prozorskoj dasci i gledao kako snijeg pada. ''Ti više nećeš razgovarati sa mnom?''upita me Tigrić, ne okrenuvši se. ''Pa, o čemu bi trebali?''kažem i popravim posteljinu na svom krevetu. Tigrić je uzdahnuo. ''Otkad si došla onog dana iz knjižnice, gdje si se trebala naći s Ledom, uvijek ti se nekamo žuri, jedva spavaš, uopće ne pričaš. Što ti je?''napokon se okrene i pogleda me. Mogla sam mu vidjeti u očima da je zabrinut. Čekaj malo! On? Tigrić? Zabrinut? To se još nije dogodilo. Spustila sam pogled. ''Nije mi ništa. Samo, Leda je dobila neko pismo i ja sam ga pročitala, pa me malo uzrujalo. Ništa strašno.''kažem. ''A što piše u njemu, da se ti možeš toliko uzrujati da ne pričaš više sa starim dobrim Tigrićem?''upita me i skoči ispred mene poput perca. ''Pa, duga priča, vidiš Leda je poku...'' kucanje na vratima me prekine. ''Otvoreno je!''kažem. Mjedena kvaka se polako pomakne i vrata se otvore. Hermiona uđe unutra. ''Chate, moraš doći! Odmah!''vikne s ulaza. ''Što se dogodilo?''naglo ustanem, a Tigriću dodam:''Ti si pametan mačak, zašto sam ne otkriješ što se dogodilo, ionako nemaš što raditi ovdje.'' Nisam čekala da mi odgovori, potrčala sam prema vratima zatvorila ih, te s Hermionom sjurila niz stepenice. Prazni hodnici širili su jeku našeg 'topota'. Hermi sva zadihana od trčanja, odvela me do dvorišta, gdje su Harry i Ron sjedili i pričali. Kada nas je Ron ugledao naglo je zašutio, što je dalo znak Harryju da smo došle. Okrenuo se i Hermi je sva uzbuđena, primila me za ruku i žurno odvela kod njih. Sjele smo pored njih i Hermi je tihim glasom rekla:''Reci joj! Hajde, ima pravo znati da se ideš ubiti!'' Ja sam ih u čudu samo gledala. Prelazila sam pogledom s jednog preko drugog, pa sam se zaustavila na Harryju. Samo je buljio u pod bez riječi. Hermi to više nije mogla podnijeti pa mi je rekla. ''Taj luđak ide potražiti Siriusa Blacka! To što će on napraviti ravno je samoubojstvu. Luđak, kažem ti.'' Nisam mogla vjerovati. ''Harry je li to istina?''smireno sam rekla, makar se tako nisam osjećala. Iznutra sam eksplodirala i gorjela. Htjela sam mu svašta reći. Naravno nisam, kako sam ja smirena i dobra nisam ništa rekla. ''To su moji roditelji i ja moram...jednostavno moram nešto poduzeti. Nećete me sprijećiti. Ne želim mu ništa napraviti, samo želim razjasniti neke stvari s njim. Hoćete li mi pomoći?''rekao mi je smireno i gledao nas u oči. Nekoliko trenutaka smo ga gledali,ali onda je Ron veselo viknuo(naravno da su svi čuli):''Harry, ja idem s tobom!'' Nešto kasnije smo ja i Hermi pristale. Dogovorili smo se da idemo kod Hagrida razgovarati, možda će on još nešto znati. ''Baš! Misliš da će nam Hagrid reći nešto? Kako ćemo ga pitati? 'Hagride, znaš li nešto o manijakalnom ubojici koji se možda slučajno mota oko Hogwartsa?' Mislim da to neće ići.''reče Ron. ''Daj, što si tako pesimističan, možda nam da neke dobre informacije. Nikad ne znaš.''kažem mu. On slegne ramenima. ''Ok, bit će vrijeme da uzmem tatin stari plašt, pa se nađemo u društvenoj oko 19?''reče Harry s ozbiljnim izrazom lica i nekako tužnim glasom. ''Dogovoreno!''viknemo u jedan glas. Zatim smo otišli u društvenu da se pripremimo za utakmicu koja bi trebala početi.

Xxx

''Koja sjajna utakmica! Stvarno odlično, najbolja do sada!''reče Ron kada smo odlazili sa stadiona. ''Opet smo pobijedili, Harry je stvarno odličan!''kažem gledajući Harryja kako trči prema nama sav zadihan i znojan. ''Hej ljudi!''pozdravi nas. ''Čovječe, kako si ju uhvatio! Nevjerojatno!''reče Ron i digne ruku pa si oboje daju 'high five'-icu. ''Hoćete me pričekati samo da pokupim knjige, pa se nađemo na Napicima?''upita Harry, a par kapi znoja mu padnu s čela. ''OK, pa vidimo se onda.''kažem i razdvojimo se. Nekoliko minuta kasnije na Napicima, morali smo raditi neki idiotski napitak za uspavljivanje. ''Ovo je samo traćenje vremena, pa to smo radili sto puta!''šapne mi Ron. ''Da, znam, ali samo ovog puta radimo toliko moćan da bi spavao sigurno 100 godina!''kažem mu. Snape nas mrko pogleda. ''Svoje ljubavne izljeve možete prodavati gđici Gryffindor poslije ovog sata, jer zasigurno ne želite prospavati sljedećih 100 godina.''kaže Snape, a Slythernci se nasmiju(a i dio Gryffindoraca). Primjetila sam da je Hermi bila malo ljubomorna na to, ali nema veze. Nakon sljedećih mučnih pola sata provedenih s gomilom žaba krastača i jednom masnom koja bi mogla nahraniti svu djecu svijeta s masti(makar ne znam tko bi to jeo). No da sad ne odužim ovu priču, da prijeđem na ono kad smo išli kod Hagrida. Hodala sam dugim praznim hodnikom s štapićem u ruci. Može se reći da sam bila spremna na svaki mali pomak. Oprezno sam hodala stepenicama, da nekoga ne uznemirim. Naslonih se na zid. Bio je vlažan i hladan, ali to mi sad nije smetalo, više sam se brinula oko Harryja. Stigla sam do ulaza za društvenu. Uhvatila sam mjedenu kvaku i povukla. Vrata su bila otvorena. Ušla sam unutra i pogledom počela pretraživati je su li svi tu. Hermi je stajala pored prozora, a Harry i Ron nešto uzbuđeno pričali kod kamina. ''Krasno, uvijek kasnim!''pomislim i pozdravim ih. ''Idemo?''upita Harry, a ja kimnem. Harry uzme plašt i svi se skupimo u njega. Dugo nam je trebalo da dođemo do Hagrida. Profesori su kao policajci patrolirali svakim kutkom dvorca. Snape nas je skoro ulovio, ali hvala bogu, došla je Mc Gonagallica i pozvala ga na razgovor. ''Nadam se da mu ide reći kako je krajnje vrijeme da opere kosu i da školu samo sramoti svojim ponašanjem.''pomislim i malko se nasmijem. Svi me upozore sa jednim glasnim:''Šššššššš!'' ''Dobro, dobro!'' i krenuli smo dalje. Trava je bila skliska i mokra. Ron se sklizao i skoro bi pao da ga Hermi i Harry nisu uhvatili. ''Čovječe, ovo kao da je netko nauljio.''reče Ron. Pokucali smo na Hagridova vrata. Iznutra se začuje samo šuštanje. Zatim:''Evo me odmah!'' Hagrid otvori vrata, pa zbunjeno pogleda u nas. ''Pa što vi, po bogu, radite ovdje?''upita nas. ''Zanima nas nešto, pa mislimo da bi najbolje bilo da pitamo tebe.''reče Harry. ''A! Dobro onda, uđite.''reče Hagrid i širom nam otvori vrata da uđemo. ''Sjednite, o čemu se radi?''upita nas i sjedne na svoj ogromni naslonjač, umalo da nije sjeo na Očnjaka. Jadnik tužno zacvili i pobjegne u zadnji čas, a da ovaj nije ni primjetio. Mi sjednemo nasuprot njega, na klupicu. ''Pa,''počnem, ''zanima nas znaš li nešto o Siriusu Blacku?'' Hagrid me blijedo pogleda. ''Što?''vikne, a mi prestrašeno se nagnemo natrag. ''Pa, zapravo nas zanima nešto više o njemu, mislim neki dan dok ste ti i McGonagallica pričali u Tri metle o njemu i mi smo ponešto čuli i...'' ''Što? Kako? Čekaj malo! Koliko ste čuli što smo pričali?''upita nas zapanjeno Hagrid. ''Pa, recimo otkad ste ušli do kada ste izašli?''reče Ron s nevinim izrazom na licu. ''Vi... sve ste čuli i ono za Harryja, da ga... da ga pokušava...'' ''Ubiti? Da, sve smo čuli i otkrili da se skriva negdje u Hogwartsu.''reče Harry s ozbiljnim izrazom na licu. ''Onda vam ja nemam ništa više za reći, sve znate. A sada odite spavati, još će vas netko uloviti ovdje.''reče Hagrid i otprati nas do vrata. ''Dobro, hvala, ne znam na čemu, ali hvala.''reče Harry. Otvorili smo vrata i izašli, pokrivši se plaštom. Nitko nije ništa rekao, a ja sam samo htjela u krevet. ''Još samo nekoliko dana i završava i ova godina.''pomislim. Tada se sjetim mame i Blackie, a i nakratko Nathana. Upravo kada smo došli pred velika drvena vrata, koja bi trebala voditi u dvorac, iz njih izleti Šugonja, a za petama mu trči Krivonja. Trčali su prema nama, skoro se zabivši u nas, da Ron nije potrčao za svojim štakorom, pokušavajući ga spasiti od krvoločne, gladne mačke. Hermi je sve to nekoliko trenutaka zbunjeno promatrala, a zatim potrčala prema Krivonji. Harry i ja smo pokušavali pomoći i jednome i drugome, tako da smo završili blatni i mokri. Ron je nakon mukotrpnog pokušavanja da spasi Šugonju, napokon uhvatio pomahnitalog štakora i dao zloćudnoj mački zasluženu kaznu(udarac nogom u rep), pa se izderao na Hermi:''Rekao sam ti da će taj tvoj mačak pokušati ubiti Šugonju dok nas ne bude bilo!'' Hermi je ljuta pogledala u Rona, a zatim nastavila trčati za svojim mačkom. Nažalost, Krivonja je uvijek bio brži za nekoliko koraka, a zatim je pobjegao prema Mlatećoj vrbi i stao točno ispod nje. Dok se drvo pripremalo da ga sravni sa zemljom, on mijaukne i odjednom se otvore vrata na deblu nasilnog drveta i pojavi se pas. Mene jako zaboli ruka, točnije ožiljak na ruci u obliku čarobnog štapića. Harry se uhvati za glavu, točno na mjestu gdje je Ožiljak. ''I ti osjećaš, zar ne?''upita me, a ja potvrdno kimnem glavom. Nešto s onim pasom nije u redu. Šugonja se počne vrpoljiti, a Ron ga još jače stisne, pa se štakor nakratko umiri. U zraku se osjećao kiselkasti miris i pseći zadah. Pogeldam prema drvetu, a pas trči ravno prema nama, keseći se i režeći. ''Trči!''viknem, a svatko ode na svoju stranu. Prvo što sam pomislila je da će krenuti za Harryjem, ne znam zašto. Šugonja u Ronovim rukama počeo se sve jače vrpoljiti, pa je Ronu iskliznuo iz ruke, ali ga je Ron uhvatio za rep. Pas je ugledavši da se Ron muči sa štakorom, potrčao prema njemu. Ron je ne razmišljajući potrčao prema Mlatećoj vrbi, te ga ja vrba svojom najoštrijom granom opalila po ruci. Ron ispusti bolan krik, što je očito značilo da ga je vrba jako udarila. Pas ga je i dalje progonio, kada mu se dovoljno približio, uhvatio ga je za zdravu ruku i vukao prema otvorenom prolazu na stablu. Kao uvježbani spasitelj, pas je vukao Rona, brzo i sporetno izmičući se svakom udarcu nasilne vrbe. Ron je već bio umoran od svega pa je, kada je došao do stabla, pao na pod. Pas ga je vukao u unutrašnjost, a Ronova noga je zapela u jednoj pukotini na deblu, a pas ga je toliko snažno vukao da je pukla. Zrakom se proširi glasno krc, a zatim Ronov bolan krik. Zatim su nestali u drvetu. Taman kada smo htjeli potrčati da spasimo Rona, odjednom se pojavi Krivonja i potrči prema drvetu, prisloni šapu na neku izbočinu na drvetu. Vrba se ukoči, a Krivonja veselo mašući repom ode za psom. ''Kako može biti sretan kada je Ron u smrtnoj opasnosti?''pomislim. ''Idemo!''reče Harry i potrčimo prema drvetu. Brzo smo se uvukli u rupu i zbunjeno stali pred ulaz. Ispred nas se prostirao dugačak hodnik sa oko dvadesetak prostorija. ''Wow! Ovdje ima puno prostorija, tko bi rekao? Za tako malo drvo, heh.''kažem,a oni kao da me nisu ni čuli. Samo su gledali oko sebe, kao da je čudo neviđeno. Iza nas se prolaz naglo zatvori, a ja vrisnem(ne znam zašto). ''Smiri se Chate, što ti je, trebala si očekivati da taj prolaz neće dugo tako stajati.''reče Hermi sa nekim čudnim drhtajem u glasu. ''Harry, Hermiona, Chate, ovdje sam!''odnekud se čuo Ronov glas kako nas zove u pomoć. ''Jeste čule? Dolazi odande.''reče Harry i pokaže na zadnju prostoriju koja je bila točno nasuprot nas. Potrčali smo prema jeci Ronova glasa i otvorili vrata. Ron je sjedio na podu pored ormarića za posuđe. Šugonja se vrpoljio u njegovim rukama, te ga Ron napokon pusti. Štakor šmugne u tave i lonce, te se sklupča i nervozno promatra sve što se događa oko njega. Potrčali smo prema Ronu, propitkivajući ga je li sve u redu i kako se osjeća. ''Sve je uredu, samo me malo boli ruka i slomio sam nogu.''reče Ron. ''Gdje je pas, moramo te odvesti madam Pomfrey, odmah!''vikne Hermi. ''Otišao je, ali Hermi ono nije pas.To je čovjek.'' U taj tren neki čovjek uđe u prostoriju. ''Bok, Harry. Kako si?''upita ga. Imao je dugu smeđu kosu, brkove i neki mračan pogled. ''To je on, on je taj pas.''reče Ron. Trebalo mi je nekoliko minuta da napokon shvatim tko je on. Sirius Black. Bjegunac iz Azkabana. Došao ovamo da ubije Harryja. Ali ja mu to neću dopustiti. ''Sirius? Sirius Black, jesam pogodila?''kažem kao iz topa, a on me nježno an neki uvrnut način pogleda i nasmije se, pokazavši žute pokvarene zube. ''Miss Chaterine Grifindor, kakvo iznenađenje! Nisam mislio da ćeš ti doći. Ali drago mi je da jesi.''reče Sirius. ''Obraćaj mi se s Vi, smeće jedno!''kažem vrlo srdito i poniženo, jer mi se takva gamad kao što je on obraća kao da se znamo godinama. ''Čemu takva neljubaznost, ja sam mislio da si ti pristojna mlada dama. No, da prijeđemo ćaskanje, trebam vam nešto reći.''reče Black. ''Nećeš ti meni ništa objašnjavati, crve. Znamo da si došao ubiti Harryja.''kažem i brzo izvučem štapić iz džepa traperica. Uperila sam ga ravno u Siriusovu glavu s namjerom da ako se pomakne i milimetar da ga opalim jednom kletvom. ''Nažalost, moram vam reći da ovdje nisu dopušteni štapići i da vam ih moram oduzeti.''reče Sirius i izvuče Ronov štapić, nešto tiho kaže i naši štapići su se u trenu našli u njegovim rukama. ''Ja ne želim ubiti Harryja, nego njegovog štakora, točnije čovjeka koji se krije u tijelu štakora.''reče Black i opet nešto tiho izčarobira, pa iz tave izvuče prestrašenog Šugonju. Držao ga je da lebdi u zraku naglavačke. ''Sad si moj!''reče Sirius sa žarom u očima. ''Stani!''začuje se glas izvana. Zatim se vrata otvore i profesor Lupin uđe unutra. ''Profesore! Zaustavite ga!''vikne Harry. ''Stani Siriuse! Nemoj!''reče Lupin. ''Profesore, što se događa, otkud vi ovdje?''upita Hermi. ''Harry, Ron, Hermiona i gđice Chaterine nema vremena za objašnjavanje, Siriuse spusti ga!''reče Lupin i stavi ruku na Siriusovo rame. ''Vi ste njegov prijatelj?! Što ćete nam napraviti?!''panično vikne Ron i uhvati se za nogu. ''Ja...Siriuse, spusti ga, moramo im objasniti.''reče Lupin, a Sirius ga poslušno položi na improvizirani krevet, još uvijek držajući ga na oku ako nešto pokuša. ''Zašto ga stalno drži na oku? Što mu je taj miš napravio, šta se boji da će ga ugrist i pobjeći sa njegovim štapićem?''pomislim i malko se nasmijem, a Hermi me oštro pogleda, od čega sam se potpuno sledila. ''Dakle, odakle početi zapravo? Toliko toga trebate znati da zapravo ni ne znam što da vam kažem, a što ne.''reče Lupin, pa uskoro započne priču. Pričao je o četiri prijatelja koji su se našli ovdje u Hogwartsu, bili su nerazdvojni i uvijek skupa. To su bili James Potter, profesor Lupin, Sirius i neki Peter Pettigrew. Jednog od njih je ugrizao vukodlak, pa su se roditelji učenika zabrinuli i odlučili da bi najbolje bilo da tog učenika maknu iz škole. ''To ste bili vi, zar ne, profesore?''upita Hermi. ''Točno. Znate ono kada ste trebali napisati zadaću o vukodlacima što vam je zadao profesor Snape? Jedina si ti to napisala. U tome je pisalo da se vukodlaci boje punog mjeseca.'' Tad mi sine. Kada smo imali susret s baukom,a ispred Harryja se stvorio dementor i nije od njega mogao stvoriti nešto smiješno, pa je uskočio profesor Lupin, a bauk se promijenio u oblak sa punim mjesecom. Zatim je nastavio da su ga James, Sirius i Peter sakrivali u jednom selu za koje se smatra da je puno duhova, pa nikoga nema tamo. Tamo je on bio za vrijeme punog mjeseca, da ne može nikome nauditi. Ostala trojica nisu imali dopuštenje ravnatelja da mogu ići s njim, pa su se pretvarali u životinje, postali su animagusi. James se pretvarao u jelena, Sirius u psa, a Peter u štakora. Zatim je pričao kako su se razdvojili nakon škole, ali su James i Sirius ostali dobri. Kada je to Lupin rekao, Sirius se makne od Šugonje i nastavi priču. ''Harry, ja sam tvoj krsni kum, bio sam i Jamesov kum na vjenčanju, nikada te ne bi ubio.''reče. ''A zašto si onda izdao moje roditelje, kada si bio tako dobar s njima?''upita Harry. ''Još se grizem zbog toga, Harry. James mi je rekao da čuvam tajnu gdje se nalaze i ako se njima nešto dogodi da ja preuzmem brigu o tebi. Ja sam to rekao Peteru, a nisam znao da je Peter prešao na stranu Zla, mislio sam da mi je bolje da se maknem. Kada sam saznao da su James i Lilly mrtvi, otišao sam u njihovo skrovište, našao tebe i dao nekom lovočuvaru koji je obećao da će te dati tvoji rođacima. Ja sam pošao za Peterom i kada sam ga našao, on je svima onog dana na ulici svima rekao da sam ja ubio Jamesa i Lilly i da sam prešao na stranu Zla. Napao me, pa sam ja i njega, porušili smo pola ulice, on je ostao bez prsta i nestao. Mene su odmah uhitili. Mislio sam da je mrtav, a onda sam vidio sliku njegove obitelji (tu pokaže na Rona) i odmah sam prepoznao štakora na slici. Mnogo puta sam ga vidio kako se preobražava i znao da taj mali ide u Hogwarts i da ga moram naći.''završi svoju priču Sirius i vrati se Šugonji. ''Siriuse, ne možeš ga tek tako ubiti, pričekaj da se Peter preobrazi.''reče Lupin. ''I vi stvarno mislite da je taj Peter, moj Šugonja? Ja sam tog štakora dobio na dar od svog brata kada sam imao 6 godina. Nema šanse da je taj štakor moj Šugonja!''reče Ron. Sirius ne kaže ništa. Čekali smo nekoliko minuta, kada ugledamo jadnog Šugonju kako dobiva prvo ruke, zatim noge, pa mu izraste glava i vrat i napokon se potpuno pretvori u čovjeka. ''Peter! Kako mi je drago ponovno te vidjeti!''reče Sirius, ''a još će mi biti draže kada te ubijem nakon što si Harryjevim roditeljima potpisao smrtnu presudu.'' ''Uh, to je prijetnja?''reče Peter. ''Znaš li što se dogodilo posljednji put kada si mi prijetio?'' Sirius ga mrko pogleda. Odjednom se začuju neki glasovi izvana. Svi se okrenemo u smjeru dolaska zvukova. Peter iskoristi taj trenutak nepažnje i šmugne pored nas, do vrata i nestane vani. Sirius, Lupin, Harry i Hermiona potrče za njim, a Sirius im podijeli štapiće. Ja sam ostala s Ronom za svaki slučaj da se netko pojavi. ''Eh...''uzdahne Ron, ''mi smo mnogo toga prošli skupa. Super nam je zajedno. Šteta što si ti uvijek u knjižnici i imaš dečka, pa bi se još više družili, znaš kao u dobra stara vremena.'' Ja ga malo bolje pogledam. ''Da. Šteta. Ali super nam je i ovako. Znaš za par dana završava godina i počinje ljeto. Obećaješ da ćeš pisati? Ja znam da hoću, imam mnogo toga na pameti ovih dana i još više ideja za novu školsku godinu. Deal?''upitam i nasmiješim se. Ron mi uzvrati i ispruži ruku. ''Deal!'' ''Čekaj me ovdje, moram ići po Dumbledorea i madam Pomfrey.''kažem i pohitam prema vratima. Ali tamo malo zastanem. Pogledam ga krajičkom oka. Nekako mi se više sviđao ranjen, tada je bio najiskreniji. Potrčala sam prema otvoru. Izašla sam na tratinu i pogledom tražila ostale. Nigdje ih nije bilo. Odjednom mi pred očima nešto zasvijetli. Stavim ruke na oči da se zaštitim. Kada je prestalo tako jako svijetliti, ugledala sam jelena. Nije bilo vremena da se pitam otkud jelen ovdje, trebala sam naći prof. Dumbledorea i madam Pomfrey da se pobrinu za Rona. Potrčala sam prema dvorcu, kadli iz njega izađu Dumbledore i McGonagallica sa madam Pomfrey i Snapeom. ''Gđice Grifindor!''iznenađeno usklikne McGonagallica. ''Nema vremena za objašnjavanje! Brzo, tamo unutra je ranjenik! Pomozite mu!''viknem sve odjednom, pa baš i nisam sigurna da su me razumjeli što hoću. NO možda su skužili, jer su svi potrčali u smjeru kamo sam im rekla. Tada sam ugledala veliku polukonja-polupticu leteću stvar kako leti iznad mene i odlazi. No prije nego što sam otišla primjetila sam da netko malen i crn sjedi na tome štogod da bilo.

Xxx

''I kako se osjećamo danas?''upita me Ron. ''Odlično, never better!''kažem i nasmiješim se. Sjedili smo na klupici i razgovarali o svemu. Po prvi puta sam se osjećala savršeno. Kao da lebdim. Drvo iznad nas nježno se vijugalo i njihalo u ritmu, a njegove ružičaste latice od budućih plodova polagano su padale ispred nas. Ugledala sam Harryja i Hermionu. Bili su uzbuđeni, dobro Harry malo manje jer je opet morao k Dursleyjevima. Ali bili smo sasvim OK. ''Pisat ćete?''upita Hermi kao i uvijek. ''Svaki dan!''kažem u glas. ''Dobro, ja malo manje.''reče Ron. Svi se nasmiješimo. ''Što planirate za drugu godinu?''upita nas Harry. ''Ne znam, vidjet ću.''reče Hermi. ''Nemam blage.''reče Ron. Svo troje pogledaju u mene. ''Hm, ja znam. Opet nešto ludo i ne zaboravno kao uvijek. Pamtit ćete to zavijek. I to je obećanje!''nasmiješim se.

The End! (of third year)

p.s.-evo nadam se da vam se sviđa ovaj malo dužiiiiiiii, post. Vjerujte pisala sam ga cijeli mjesec, uzelo mi je oko 7 strana u Wordu! Ovo mi je najduži post do sada. Dakle, došli smo do kraja ove godine, još ih je ostalo samo 4! Ovo je sigurno bila godina za pamćenje. NO četvrta će biti jednako uzbudljiva i nepredvidljiva, vjerujte. Sve sam isplanirala. No do idućeg puta doviđenja!

p.p.s-na nekoliko sljedećih postova ćete naći pjesme koje su mi jako drage i vežu me uz neke osobe koje me nikada neće iznevjeriti. A neke potpuno opisuju neke postove koje ću vam pripremiti!

POZDRAV i vidimo se na četvrtoj godini!


21.01.2008. u 20:43

|Magic is around (2) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Hogsmeade

Sljedeći dan su svi za Gryffindorskim stolom buljili u Ginny i Harryja. Nevjerojatno. Kao da se oženio princ William, kako je to bilo zanimljivo. Najobičniji kiss i oni od toga prave strku. Ginny je bila crvena kao njezina kosa, pa nisi mogao dobro raspoznati što joj je lice a što kosa. Harry se pravio hladan, ali da ga ne poznajem rekla bih da ga nije briga za to što je napravio (a kao što znamo nije ništa bitno). Leda me lagano uštipne u rebro. ''Šta je sad? Vidiš da jedem, gladna sam!''kažem joj, a ona odmahne rukom. ''Nije me briga, možemo se naći poslije ručka u tvojoj spavaonici? Moram razgovarati s tobom, vrlo je važno.''reče vrlo ozbiljnim glasom da sam se sva sledila. ''Ok, ali Anna se mora odmoriti za važan ispit iz Proricanja, pa možemo onda u knjižnici tamo je ionako samo Hermiona po cijeli dan.''kažem gledajući je u oči i lagano žlicom pomaknuvši veliki komad paprike. Uh, što mrzim papriku, pomislim. Nakon što je Neville pojeo zadnji komad velike torte od ananasa, a Ginny je samo dotakla juhu, Dumbledore je rekao da možemo otići u svoje društvene prostorije. Ostavila sam nedovršenu juhu od paprike i krenula dugim koracima kao u slona do vrlo udaljene knjižnice koja je bila strašno daleko, pa su me brzo zaboljele noge. Odlučno sam koračala jezivim hodnicima u kojima nije bilo nikoga osim nekih plavušica iz viših godina. Nadam se da Melody nije ništa strašno mislila s onim da Nathan radi nešto sa tko zna kim, tko zna šta. Ne znam što mi je otkako mi uje Melody to rekla postala sam vrlo smnjičava. Napokon sam došla do velikih trošnih vrata s pažljivo izrezbarenim likovima (svih 4 osnivača Hogwartsa, Basilisk i još mnogi drugi). Obično bih, kada mi je dosadno, otišla ovdje i divila se umjetniku koji je ovo napravio. Sada mi je nešto drugo zapelo za oko. U donjem desnom kutu je stajao novi lik. Oprezno sam prešla rukom preko tog 'novog' lika. Opekla sam se. Odjednom je taj lik nestao. Protrljala sam oči jednom, dvaput, triput. Ništa se nije dogodilo, jednostavno je nestao. Oprezno sam pogurnula vrata i vidjela Ledu kako čita neku knjigu. Požurila sam do nje i vidjela kako je na knjizi neki papir na kojemu nešto piše. ''Leda?''upitam, a ona makne pogled sa papira i nađe se oči u oči sa mnom. Brzo zaklopi knjigu, a papir joj ispadne iz nje. Lagano je padao na pod, dok se nije našao na njemu. Posegnem za njim. ''Chate, nemoj!''reče Leda i sagne se da ga uzme, ali sam ja bila brža. Uzela sam papir i brzo privukla prema sebi. Nisam ga počela čitati dok se Leda nije digla od poda. Kada je to učinila, izravnala sam papir i u sebi lagano počela čitati. Nisam mogla vjerovati kada sam pročitala. Pogledala sam ponovno Ledu, pa papir pa ponovno Ledu i opet papir. Ponovno sam ga pročitala. ''Leda, je li istina ovo što piše?''kažem vrlo uzrujano i ljutito. Leda samo potvrdno kimne. ''Nisam ti željela pokazati, ali sam znala da ćeš kad tad saznati. Nisam namjerno tajila to od tebe.''reče i pogne glavu. ''Dobro nisi ti kriva nego on.''kažem. Bacila sam papir na pod i zlovoljno otišla dok su knjižničarka i Hermiona gledale za mnom. Otišla sam pronaći Rona i Harryja, znam da trebam prvo otići curama kad sam loše volje, jer ako vidim bilo kakvog dečka mogla bih pošiziti. Anna nije nikada ozbiljna kada su problemi u pitanju, uvijek se mora sprdati s tim. Violet je previše pametna i sigurno bi rekla nešto dubokoumno da bi me to još više rastužilo jer ne bi imala pojma što je rekla. Amanda nije za savjete. Kada mi je prošli put dala neki savjet završila sam kod Madame Pomfrey. A ni ostale cure mi nisu od pomoći. Dok sam razmišljala gdje bi dečki mogli biti, srela sam Melody sa još par Slytherinki. Pričala je o Malfoyu i još nekim tipovima iz svog doma, a mene gledala s prijezirom. Požurila sam pored njih do Gryffindorske društvene. Nisam se mogla sjetiti lozinke, pa sam čekala da dođe netko od Gryffindoraca. Kada sam napokon izgubila strpljenje, došla je McGonagallica. ''Gđice Griffindor što radite ovdje, zašto ne uđete?''reče čudeći se. ''Profesorice, zaboravila sam lozinku pa čekam da dođe netko tko zna od naših.''kažem ojađeno. ''Hvala nebesima što sam ja tu, zar ne? Zelene pohane rajčice, sad uđite.''reče slici i otvore se vrata. Uđem unutra, a McGonagallica za mnom. Uđe dostojanstveno, kao dama kroz uzak prolaz do društvene. U društvenoj je sve bilo krcato. McGonagallica je izvukla kratak papirić i počela čitati:''Molim sve učenike da mi daju svoje potpisane izjave roditelja za odlazak u Hogsmeade. Trebali bi danas otići tamo i pokušajte ne raditi gluposti dame i gospodo, a pogotovo vi G. George i Fred Weasley. Molim vas pripremite se, jer će točno u 14 sati doći kočije koje će vas prevesti u Hogsmeade.'' Napokon dovrši i ode. Super, napokon mogu zaboraviti na onaj papir i zabaviti se.

Nastavit će se...


22.10.2007. u 12:10

|Magic is around (5) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






Vratih se napokon!

Pozdrav svima! Nadam se da me niste zaboravili, jer me stvarno dugo nije bilo, a razlozi su sljedeći:
1)kompjutor je bio pokvaren(opet) pa se nisam mogla javiti ni pisati nove postove. Nisam na vas zaboravila, kod frendice sam bila u toku s vašim komentarima, zapravo manje-više, jer prije nekoliko tjedana frendici su ukinuli net.
2)Želim da nitko od mojih najbližih zna za ovaj blog, pa se često ni ne javljam kada je netko od njih u blizini.
3)Trebalo je dugo da mi se net na kompu normalizira.

I to je to. Evo par riječi prije kraja:
Ako ste pomislili da sam odustala i da se nikada neću vratiti, varate se. Ova priča još nije završena i još se mnogo toga treba dogoditi, zato pripremite se za nove uzbudljive događaje u najboljoj školi za čarobnjake i vještice- Hogwarts. Nadam se da ste nakupili dosta novih i dobrih ocjena u školi, gimneziji i gdje već jeste, jer ja znam da jesam i to vrlo dobre. Nije da se hvalim ali tako je kako je. Nemojte me izbaciti iz svojih priča jer ja nikada neću prestati pisati, jer je pisanje moj hobi i ne znam što bih bez pisanja. Ako me dugo ne bude na netu, nemojte odmah pomisliti da sam odustala. Znajte da mi se nešto dogodilo ili mi je pokvaren komp.

Pa, pa za sada.

p.s.-iskrena sućut zbog pogibije Toše Proeskog njegovoj obitelji i rodbini. Izgubili smo najboljeg pjevača kojeg će svijet pamtiti po mnogočemu lijepome.


16.10.2007. u 19:51

|Magic is around (1) | Powers/Without powers | Prrrrint!| |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.